PODUZETI AKCIJU 27/01/2011
 
Picture
Vrlo često zaglavimo u pasivnosti, u situacijama kada ne poduzimamo akcije zato što počnemo sumnjati u to što želimo učiniti ili zbog perfekcionizma, rastresenosti ili pustog planiranja koje nas potroši prije nego što smo uopće krenuli u akciju. Osim što si sami natovarimo hrpetine aktivnosti i nađemo se u vrtlogu obaveza, većina ljudi izgubi pojam što je uopće važno i kako ostvariti ono što ih čini sretnim i zadovoljnim.

Stoga evo nekoliko smjernica odnosno podsjetnika za poduzimanje akcija koje mogu biti vrlo korisni, a na koje često zaboravimo: 

Nemojte previše razmišljati. Previše razmišljanja vrlo često vodi u slučajeve kad zaglavimo ili se vrtimo stalno u krug. Svakako treba imati jasnu viziju kamo idete, što želite ostvariti i zašto, ali nemojte se zaglaviti u razmišljanju, već krenite u akciju.

Samo počnite. Sva ta silna planiranja neće vas dovesti nigdje. Trebate poduzeti prvi korak, bez obzira koliko on bio „malen“ ili nesiguran. To će vam dati motivaciju i otvoriti će vrata za daljnje korake.

Zaboravite na perfekciju. Perfekcionizam je neprijatelj akcija i nemojte dozvoliti da vas on zaustavi u činjenju. Uvijek možete popraviti. Svaki korak koji ste napravili, pa makar on bio nesavršen je prilika za učenje i unapređenje. Bolje da ste napravili prvi korak koji nije savršen i krenuli u akciju, nego da ga niste napravili zato što želite da bude savršen i time niste poduzeli ništa.

Ne žurite se. Uobičajena pogreška. Puno aktivnosti u malo vremena ne znači da ste nešto napravili. Kad uočite da brzate ili radite previše aktivnosti odjednom, to je odličan pokazatelj da trebate usporiti. Od previše aktivnosti pozornost će vam biti raspršena, a bez kvalitetnog fokusa nema rezultata.

Fokusirajte se na važne akcije. Odaberite jednu bitnu aktivnost koju trebate napraviti danas i fokusirajte se na nju. Kad to završite tada krenite na sljedeću i tako redom.

Poduzimajte „male“ korake. Veliki zalogaji bi vas mogli ugušiti... veliki koraci mogli bi vam početi izgledati daleki i nedostižni pa ćete izgubiti motivaciju. S malim koracima uvijek funkcionira. Svaki odrađen mali korak je uspjeh koji će vas tjerati na daljnje uspjehe.

Negativne misli ne vode nikuda. Sumnjate u sebe? Niste sigurni da li je to najbolje rješenje? Prestanite razmišljati o negativnim ishodima. Naravno da možete naići na prepreke u realizaciji, no ako imate ideju i pozitivno razmišljate tada ćete s lakoćom i te prepreke otkloniti ukoliko se uopće i pojave. Ne zaboravite, ono o čemu razmišljamo kreira našu realnost.

Sastanci nisu poduzimanje aktivnosti. Vrlo česta zabluda kod rukovoditelja, organiziraju sastanke kako bi nešto realizirali. Nažalost, sastanci sami po sebi vrlo često znaju biti prepreka na putu realizacije. Stoga ukoliko organizirate sastanke, neka služe za dogovor, a ne kao način poduzimanja akcija.

Pričanje (obično) nije poduzimanje akcije. Osim ukoliko je aktivnost koju želite realizirate prezentacija, govor i slično ili ukoliko ste primjerice TV izvjestitelj. Najčešće, pričanje je samo pričanje. Svakako, komunikacija je nužna, no nemojte ju miješati s poduzimanjem akcija.

Planiranje nije akcija. Da, trebate plan i napravite ga kako bi znali što trebate činiti. No napravite ga brzo i krenite u akciju što prije.

Čitanje o poduzimanju akcija nije akcija. Upravo čitate članak o poduzimanju akcija, pomalo ironično, zar ne? No, neka ne ostane na tome i primite se posla :)

Ponekad je bolje ne poduzeti akciju. Iako zvuči pomalo proturječno ovomu svemu do sada napisano, no i to ponekad može biti najbolje rješenje. Ukoliko shvatite da će vam određena akcija donjeti više štete nego koristi ili vam baš nije čista ili jasna, razmislite da li vam je ta akcija nužna ili ne.

“Pričanje neće skuhati rižu” (Kineska poslovica)

Share |
Add Comment
 
 
Picture
Umjetnost Aikida sadrži mnoge lekcije koje možemo primjeniti na svakodnevne situacije, osobito one izazovne i zahtjevne koje uključuju komunikaciju s drugim ljudima. Aikido znači način duhovnog sklada i tu vještinu je osmislio Morihei Ueshiba 1920.godine koja je nastala kao potreba za samoobranom od napadača. Ova borilačka vještina s jedne strane je efektivna i snažna kao što su karate ili judo, a s druge strane je nenasilna i nudi aplikacije harmonije i mira kojima kreiramo situacije u kojima se konflikt niti ne može dogoditi.

Ueshiba-sensei, poznat kao veliki učitelj, bio je vrhunski borilački umjetnik te filozof i vrlo duhovni čovjek, koji je provodio puno vremena pričajući sa svojim učenicima o dubljem značenju koje donosi Aikido. On je rekao: Svemir nas uvijek uči Aikido, iako mi to ne percipiramo. Ueshiba je smatrao da je svemir naš najveći učitelj i naš najbolji prijatelj. Kaže da cilj ratnika nije ubiti ili uništiti već poticati život na kontinuirano stvaranje.  

Aikido je nenasilan i naglašava koncept prihvaćanja umjesto protivljenja sili druge osobe ili situacije. U Aikidu nitko ne napada. Ako želiš napasti prvi kako bi postigao prednost, to je dokaz da je tvoj trening nedovoljan, rekao je Ueshiba. No to ne znači skrivanje ili bježanje od napada... Aikido nije pasivan već se dopušta da druga strana napadne i u protunapadu se koristi agresija i energija napadača. Na taj način, protivnika se može poraziti korištenjem negove sile, a ne korištenjem vlastite energije za pružanje otpora.

Evo nekoliko praktičnih lekcija iz Aikida koje možemo primjeniti u životu općenito, te u zahtjevnim situacijama i u ophođenju s agresivnim osobama:

1. Budite ovdje i sada. Ukoliko stvarno slušate, anagažirani ste i susosjećate s nekim tko vas izaziva tada morate u potpunosti biti svjesni svoje trenutačne situacije, pozicije druge strane i svih suptilnih signala. Osjetite u potpunosti situaciju u kojoj jeste i usmjerite svoju pozornost, jer tu leži potrebna energija za kvalitetno usmjeravanje situacije. Uostalom, svatko tko je vaša publika u datom trenutku, bez obzira na to kakva ona bila, zaslužuje vašu pozornost.

2. Fizička pojavnost nije važna.  U Aikidu se ne radi o fizičkoj snazi. Dobro utrenirana osoba može neutralizirati fizički puno jačeg protivnika. Ne trebate se osjetiti prestrašeno ako se druga osoba postavlja i prejudicira da je jača ili daje do znanja da ste u slabijem položaju, bez obzira što ste primjerice mlađi ili niži. Bitno je samo da ste dobro utrenirani, spremni i pozorno slušate svojim ušima, očima i cijelim tijelom.

3. Težite harmoniji. Ki u prijevodu znači životna sila. To je životna energija koja teče u aposlutno svemu. Aikido nas uči kako biti u harmoniji s energijom svemira i kako upotrijebiti tu životnu energiju, a ne joj se opirati. U Aikidu, snaga i energija ne leže u fizičkom tijelu koje je ionako ograničeno, već u snazi životne energije koja je neograničena. Mi ne možemo upravljati životnom silom, ali možemo kreirati optimalnu situaciju unutar sebe kako bi ta životna sila radila za nas, rekao je Aikido majstor Kensho Furuya. Potpuna pozornost, mirnoća, prisutnost kao i opuštenost u kretanju pomažu nam u stvaranju optimalne situacije u kojoj ta energija može nesmetano teći.

4. Ne zauzimajte obrambeni stav. Ukoliko je druga strana agresivna ili čak neprijateljski raspoložena prema vama, nemojte reagirati na isti način, jer takav obrambeni način nikada ne funkcionira. Kada dozvolite da se stresna situacija i vaš obrambeni stav pretvore u osjećaj iritacije, straha, nemira ili ljutnje, vaše razmišljanje postaje zamagljeno i vaše akcije, uključujući i govor, mogu postati vrlo impulzivne i blesave. Zapamtite, nije stvar u tome hoćete li pobijediti ili izgubiti. Zadržavajući smirenost i fokusiranost mi možemo odmjereno uzvratiti umjesto da reagiramo emotivno.

5. Ostanite uravnoteženi. Pravilno i uravnoteženo disanje je presudno za kreiranje optimalne situacije za nesmetani tijek životne energije. Vježbajte pravilno disanje, posebno ukoliko vas vaše emocije tjeraju u reaktivnost. Budite svjesni svojeg centra tijela, a on se nalazi oko 2 prsta ispod pupka i taj centar je vaš unutarnji kompas. Kako biste bili dobro uravnoteženi fizički i psihički, trebate održavati dobar položaj tijela, a to znači stajati s oba stopala na podu. Fizička neravnoteža, kad ste primjerice naslonjeni negdje na jednu stranu ili svoju težinu tijela održavate više na jednoj nozi, može vam pridonjeti da se osjećate i izgledate slabiji na nekom nivou iako toga niste svjesni. Prilikom disanja, zamislite da je vaš dah smješten u centru vašeg tijela... disanje iz centra tijela je zajedničko mnogim meditacijama.

6. Ne odnosite se prema drugima kao prema neprijatelju. Oni koji vas izazivaju nisu vaši neprijatelji. Jedini pravi neprijatelj je u nama samima. Pravi neprijatelji su strah, nepovjerenje u sebe, ljutnja, defokusiranost, zavist i sve druge emocije koje remete tijek životne energije. Ključno načelo borilačkih vještina je poštivanje protivnika. U Aikidu možete neutralizirati ili savladati protivnika bez da mu nanosite štetu. Borba je odupiranje i samo stvara više konflikta koji troše energiju i u konačnici nema rezultata. U poslu i životu općenito, pokušaj da druge napravite ludim ili upustite se u borbu je podlo i kontra-produktivno.

7. Prepustite se tijeku energije. To ne znači biti pasivan, nego baš suprotno. Prepuštanje tijeku energije dolazi iz potpune svjesnosti i razumijevanja kako realnost doista funkcionira. Zapamtite da su svemir i priroda naši najbolji učitelji. Primjerice, energija potoka prolazi kroz šumu glatko stvorivši svoj put oko stijena i mnoštvo prirodnih prepreka. Kad ste smireni i u ravnoteži bez obzira na situaciju u kojoj se nalazite, tada vaša prirodna energija može teći nesmetano. Ali ako se opirete stresu i ljutnji, tada će se vaša energija raspšiti što će dovesti do loših rezultata za sve prisutne.

I zapamtite, nema razloga da se osjećate prestrašeno. Jedina osoba koja vas može izbaciti iz ravnoteže ste vi sami.

Share |
Add Comment
 
 
Picture
Možda ste čuli za koncept, osobito u poslovnom svijetu, koji kaže da raniji pokazatelji uspjeha nisu indikator budućeg uspjeha. Još uvijek se vodi dosta diskusija i ima dilema oko toga, no bez obzira možemo li tu teoriju primjeniti u poslu ili ne, zasigurno ju možemo primjeniti u životu.

Velik broj ljudi provodi jako puno vremena razmišljajući o svojim ograničenjima i nedostacima iz prošlosti. Primjerice, razmišljaju o tome kako nisu završili “pravu” školu, pa zato ne mogu napredovati, kako roditelji nisu dovoljno posvećivali pažnje njihovim talentima, kako su bili loši u matematici, kako nemaju iskustva iz industrije u kojoj rade, kako su se uvijek morali boriti i izboriti za sve što su htjeli, kako nisu rođeni u bogatoj obitelji ili rođeni “pod sretnom zvijezdom” itd. Zvuči poznato?

O kojim god da se okolnostima radilo u pojedinom slučaju, sve su to opravdanja iz prošlosti koje ljudi koriste kao izgovor za sadašnju ili buduću situaciju. Lakše je pronaći izgovor zašto nešto ne možemo nego promišljati kako nešto možemo i poduzeti nešto u vezi toga. 

No, vrlo je teško voziti auto naprijed gledajući u retrovizor! Zar ne?

Pokušajte napraviti sljedeću zanimljivu vježbu. Stavite ogledalo ispred svog lica te dok promatrate i gledate u tom ogledalu što sve ima iza vas, istovremeno pokušajte hodati isključivo prema naprijed (preporučam da to radite tamo gdje nema namještaja i drugih predmeta ispred vas). Hm, nije baš lako? Sigurno ste primjetili kako se puno teže kretati naprijed dok je vaša pozornost na slici koju promatrate u ogledalu ili ste bez problema hodali prema naprijed, ali istovremeno niste pozorno promatrali u ono što vidite u ogledalu već ste se koncentrirali na hodanje. 

Prošlost jest prošlost i to je stvarnost. Iz prošlosti možete uzeti vrlo vrijedne životne lekcije, no prošlost neće utjecati i ograničavati vaše sposobnosti za kretanje naprijed, za napredovanje u životu, osim ako joj vi to ne dozvolite. Svatko od nas ima prošlost, prošle događaje, odluke i rezultate s kojima smo zadovoljni i s kojima nismo. No, svatko od nas ima potpunu kontrolu nad svojom sadašnjosti i budućnosti te moć donositi odluke koje se ne baziraju na prošlosti. Naravno, nitko ne može promijeniti prošlost, ali bitna je razlika hoćemo li dopustiti da prošlost utječe na nas i postane ograničenje u životu ili će biti na nivou sjećanja i eventualno korisnih informacija. 

Stoga, izbjegavajte koristiti prošlost kao izliku. Ukoliko vas vaš ego pokušava uvući u to, radije stanite i poradite na svom mindsetu. Vaša ograničenja nisu u vašoj prošlosti… vaše ograničenje ste vi sami. Želite li u životu napraviti korak naprijed, nemojte se voditi i zamarati s onim što je bilo. Pogledajte naprijed. Fokusirajte se na to gdje želite stići,  istražujte načine kako to ostvariti i poduzimajte akcije koje vas vode u tom smjeru.

Add Comment
 
 
Većina ljudi često razmišlja o nečemu drugom nego o onom što zaista radi i to ih općenito čini nesretnima, pokazala su nova istraživanja.

Postoji velika šansa da je upravo sada vaš um negdje odlutao! Istraživanja su pokazala da gotovo polovicu svog vremena ljudi provode razmišljajući o nečemu drugom od onog što zaista radi u datom trenutku. I iako su mnoga maštarenja možda i ugodna, veća je vjerojatnost da bi osjećaj sreće iskušavali kada bi svu svoju pozornost usmjerili na ono što upravo radimo.

Picture
Ljudi kojima je um često isključen, odvojen od stvarnih aktivnosti općenito su manje sretniji od onih kojima je pozornost u potpunosti na onome što rade u datom trenutku i to bez obzira na aktivnosti ili vrstu aktivnosti i sadržaj misli u tom trenutku. Prijašnje studije dokazale su da depresivni ljudi imaju velikih problema s pozornošću, no nove studije ukazuju da upravo isti problem imaju ljudi kojima um stalno producira misli.

Većina ljudi smatra da postizanje sreće ovisi o odabiru prave aktivnosti i vanjskog doživljaja tih iskustva. No, od same vrste aktivnosti puno je važnije koliko često niste u sadašnjem trenutku dok činite tu aktivnost i o čemu razmišljate dok to radite, pokazali su podaci istraživanja s Harvarda. Kad biste zaista bili fokusirani na sadašnji trenutak, na stanje „ovdje i sada“, na ono što trenutačno radite, iskušavali biste puno više zadovoljstva iz iskustva kojeg upravo proživljavate, bez obzira o kojoj aktivnosti se radi.

Maštanje je vrlo korisna ljudska spobnost koja otvara svijet mogućnosti. Razmišljamo o našoj prošlosti, maštamo o budućnosti te imaginiramo stvari koje se možda nikada neće dogoditi i na taj način naš život postaje bogatiji. Kreativnost raste, nove ideje izranjanju, no koliko nas stvarno razmišljanje i maštarenje čini sretnim?

Kako bi dali odgovor na to pitanje, ekipa s Harvarda razvila je zanimljivu iPhone aplikaciju (možete ju pronaći na TrackYourHappiness.org) koja je sastavni dio istraživanja u tijeku na tu temu, a koja pinga (bocka, poziva) korisnike u različita vremena u toku dana. Korisnik na listi od 22 aktivnosti bira aktivnost koju on upravo čini u tom trenutku. Pored drugih pitanja, aplikacija pita korisnika da li razmišlja još o nečemu drugom dok obavlja tu aktivnost i ako da, jesu li te misli pozitivne, negativne ili neutralne. Korisnik također ocijenjuje koliko se sretno osjeća obavljajući tu aktivnost. Sukladno podacima objavljenim u časopisu Science na uzorku od 2.250 ljudi, pokazalo se da su ljudi gotovo 47% vremena razmišljali o nečemu drugom od onog što su radili u tom trenutku.

Podaci su pokazali da se razmišljanje najčešće događa za vrijeme osobne higijene kao što je pranje zubiju i tuširanje, a najmanje za vrijeme seksa u kojoj je postotak pao na samo 10%. Naravno, korisnicima je rečeno da o aktivnosti odgovore čim budu u mogućnosti. Za sve druge aktivnosti, postotak razmišljanja je bio veći od 30%. To dovoljno govori kako je razmišljanje masovno stanje uma kod ljudi.

Na skali od 100 bodova za osjećaj sreće, u prosjeku ocijena je bila za 9 bodova manja kada su razmišljali o nečemu drugom. Naravno, osjećaj sreće je bio puno niži kada su ljudi razmišljali o negativnim ili neutralnim temama, no ugodne i pozitivne misli nisu puno pomogle, ocijena je i dalje bila niska.

Načelno, razmišljanje nije loše ako je kvalitetno, a to znači fokusirano. Ponekad, nam maštarenje može donjeti kreativne ideje i rješenje nekog problema, no pitanje je koliko smo sposobni prepoznati kvalitetne informacije u moru misli koje producira naš um. Stvar je fokusa... ako stalno razmišljamo o nekom problemu tada nam se to i događa. Stoga, važno je moći prepoznati defokusiranost i upravljati tim stanjem. Tu nam mogu pomoći aktivnosti kao što su meditacija i joga koje umiruju um i usidruju ljude u sadašnjost.

Ako nismo „ovdje i sada“ u aktivnosti koju baš sada radimo, ma koja god da ona bila, tada tu aktivnost ne obavljamo kvalitetno. Svako razmišljanje o nečem drugom na dubinskom nivou svijesti proizlazi iz osjećaja dosade, nedostatka, težnje da smo negdje drugdje ili za nečim boljim, a upravo na tome nam je onda naša pozornost – na negativnim osjećajima. Čak i ako imamo ugodne misli, prividno ćemo se možda osjećati zadovoljno i sretno. No u stvarnosti ti osjećaji će izostati, jer kad maštarenju dođe kraj, preplaviti će nas stvarni osjećaji koji stoje iza scene svih tih misli.

Share |
1 Comment
 
 
Picture
Kad krećemo učiti ili raditi nešto, osobito ono što smatramo napornim ili nešto što nam je novo, tada najčešće kažemo ili pomislimo: moram se koncentrirati. I tada obično počnemo intenzivno razmišljati i tjerati sebe na to da se moramo usredotočiti na predmet naše radnje. Vrlo često je to jedna tenzijska radnja i moramo uložiti jako puno napora da bi se koncentrirali. Ono što se najčešće događa kao posljedica je brzo umaranje i ne možemo ostati jako dugo koncentrirani.

Kad smo fokusirani, kad nečemu dajemo potpunu pozornost, to je sasvim nešto drugo. Tada ne osjećamo kojom brzinom vrijeme teče, već nam vrijeme jako brzo prođe, a da ga nismo niti svjesni, kreativni smo, ide nam s lakoćom i uživamo u tome što radimo.

Uzmimo primjer učenja. Mislim da smo svi sami svjedoci sljedećeg primjera... trebamo naučiti neko gradivo, onda prvo krenemo s pripremama. Pa počnemo planirati: danas ću naučiti 30 stranica, a učiti ću 3h, to nije tako strašno, a najbolje je da krenem za nekih sat vremena, jer je to najbolje vrijeme kad prođe emsija koju ipak želim pogledati. I što se onda dogodi? Ili počnemo mukom učiti pa ne naučimo tih 30 stranica ili prođemo tih 30 stranica ali ne znamo što smo učili ili se sjećamo samo nekih dijelova ili što isto vrlo često radimo odlučimo da ćemo to odradti sutra, jer sad nema smisla i bolje je da sutra prođemo 60 strnica, onako odjednom nego da sam učimo dio po dio. I tako se unedogled zavaravamo, nalazimo stotine razloga zašto ovako ili onako i na kraju se to učenje pretvori u veliku muku i frustraciju... i što je najbolje uložili smo jako puno vremena, truda i energije, rezultat je nikakav – nismo naučili.

Kad smo fokusirani priča je sasvim drugačija. Fokus je alfa stanje uma i kada je sva naša pozornost usmjerena na sadržaj učenja, a ne na to kako i koliko ćemo učiti. Tu nema misli koje nisu predmet tog učenja, vrijeme brzo prolazi i ne osjećamo kako prolazi te s užitkom „gutamo gradivo“ i na kraju sve znamo s razumijevanjem. Vjerujem kako se svima vama barem jednom, a zasigurno i puno puta, dogodilo iskustvo fokusa.

U konačnici tako smo cijelo vrijeme funkcionirali dok smo se igrali kao djeca... uživali smo u tome i uopće nas nije bilo briga što drugi misle i što se događa okolo nas. Alfa stanje uma nam je bilo sasvim prirodno i stalno prisutno. Dakle, kad smo fokusirani, tada smo kreativni i bolje pamtimo. Razvijati fokus može nam donijeti ogromne dobrobiti, jer upravo imanje potpune pozornosti kada radimo bilo što u životu omogućuje nam uspjeh i zadovoljstvo.

Share|
Add Comment
 
 
Picture
Jeste li primjetili kako su se promijenile primjerice reklame za mobitele? Više nije toliko važno za koliko kuna jeftinije ćete s nekim razgovarati, već koliko ćete megabytea (MB) prometa imati u paketu… Socijalne mreže i internet općenito, preuzeli su kompletnu komunikaciju među ljudima. Osobito kad gledamo današnju djecu, imaju još dudu u ustima, a već su na mreži i to bez tipkovnice ili miša.

Stavimo to u kontekst današnje škole… učenici znaju tjednima čekati na rezultate testa, iako je moguće rezultate dobiti isti dan ili dan kasnije ako se test pripremi na mudar način. Pogledajte samo koliko informacija dnevno učenici izmjene međusobno putem primjerice facebooka… jednostavno danas svaka informacija je već sutra, pa čak za nekoliko sati stara informacija. Također, zašto određeni materijali za učenje, za ispite, ne bi bili on-line na stranicama škole… Svaki profesor danas može komunicirati sa svojim učenicima, studentima puno brže i puno efikasnije.  

Evo jednog zgodnog primjera. Moja poznanica radi na fakultetu kao asistent i sa svojim studentima dosta radi na praktičnim primjerima iz prakse koje oni trebaju pripremati kao domaći zadatak. Također, s njima kontinuirano dijeli primjere drugih, te korisne informacije i znanja vezane za taj predmet. Dugo vremena, komunicirala je sa svojih 100 studenata putem maila… jednostavno, kad je htjela poslati neku informaciju svim svojim studentima, poslala bi mail na sve. No, studenti su pisali i njoj s određenim pitanjima, prijedlozima itd. koje bi naravno bilo zgodno možda podijeliti sa svima ili ih uključiti u međusobnu diskusiju, pa je mail postao nezgodno sredstvo, jer odgovarati svakom na mail i proslijeđivati te mailove na svih 100 studenata nije se činilo praktično. 

Osnovala je grupu na facebooku za svoje studente putem koje on-line dijeli informacije, obavijesti, diskusije itd. Komunikacija je postala vrlo brza i time si je uštedjela jako puno vremena, ali ono što je najvažnije ima puno efikasniju komunikaciju sa svojim studentima. Naime, saznala je u komunikaciji s njima da većina studenata puno više boravi na facebook-u nego u svom e-mail sandučiću, pa su time stalno u tijeku novih informacija i puno se više uključuju u diskusije i postavljaju pitanja, jer većina odustane napisati mail kad se sjeti da uz samo jedno pitanje koje želi postaviti treba napisati nekakav uvod i kraj, te je upitno za koliko vremena će dobiti odgovor.

Želimo li nešto promijeniti u našem školskom sustavu, moramo općenito početi razmišljati i djelovati na drugačiji način. Jednostavno komunikacija danas potpuno drugačije funkcionira i želimo li biti uspješni, taj novi način trebamo usvojiti u našem poslu i općenito u životu kako bi i našoj djeci omogućili jednostavnije funkcioniranje u današnjem svijetu. U konačnici, naša je odgovornost usmjeravati i dopustiti djeci da razvijaju svoje potencijale, a to je nemoguće ukoliko ćemo ih tražiti na načine koje smo mi poznavali kad smo bili djeca.

Share |
Add Comment
 
 
Znatiželja je jedna od osnovnih potreba čovjeka. Prirodno je da istražujemo, otkrivamo i saznajemo nešto novo. Znatiželja dolazi do izražaja osobito kod djece, jer u djetinjstvu ta naša genetska potreba još uvijek nije toliko potisnuta. Nažalost, u našem školskom sustavu vrlo malo pažnje se posvećuje toj potrebi... već se kod kreiranja obrazovnih programa uglavnom razmišlja što djeca moraju naučiti da bi zadovoljila određenu količinu znanja po sistemu „što više podataka i činjenica, to će djeca biti pametnija“.

Picture
Nažalost, uglavnom ono što nas uče u školi je hrpetina podataka za koju traže od nas da ih naučimo napamet kako bi dobili što bolju ocjenu... kažu što MORAMO znati neovisno o tome je li to nama razumljivo i korisno. Upravo tu leži jedan od velikih problema zašto je većini djeci dosadno u školi... djeca jednostavno nisu motivirana učiti sve te predmete, jer uglavnom nedostaje svrha učenja određenog gradiva.

Primjerice, učenje pjesmica ili definicija napamet... koja je svrha? Ako ne razumijemo tu pjesmu ili određenu definiciju tada ćemo ju eventualno naučiti kako ne bi dobili jedinicu, a zaboraviti ćemo ju brže nego što nam je trebalo vremena za izgovoriti. Možda će netko reći kako štrebanje napamet razvija pamćenje, no zapravo događa se potpuno suprotno. Pogledajte samo koliko informacija i podataka koje ste morali naštrebati napamet ste zapamtili te koliko ste ih upotrijebili u praksi, u životu?! Vjerojatno se ne možete niti prisjetiti što ste sve učili u školi, a kamoli detaljnije podatke...

Svrha odnosno namjera općenito u životu pokreće stvari. Pogledajmo malo u naš život i primjetiti ćete kako sve akcije, sve projekte, sve poslove koje ste radili s radošću i puni energije, imali ste motivaciju to napraviti... u sebi su sadržavale jasnu namjeru i svrhu koja je imala smisao za vas. Naravno, da iste stvari ne moraju nužno imati istu svrhu za različite ljude, no bitno je znati zašto nešto činimo. Tako je i s učenjem, jednostavno želimo znati zašto nešto učimo, koji je smisao toga što učimo. Bez svrhe, informacije koje učimo ostaju samo podaci koje vrlo često zbog nedostatka te motivacije ne zapamtimo.

Obrazovanje, to je ono što ostane, nakon što osoba zaboravi sve što je naučila u školi (Albert Einstein).

Share|
Add Comment
 
 
Picture
Zanimljivo je kad pogledamo, naš obrazovni sustav nije se promijenio desetljećima... isti ili slični predmeti koje učimo na isti način. Zasigurno je korisno učiti matematiku, biologiju, strane jezike, povijest, zemljopis, likovnu umjetnost itd., no pitanje je kvalitete svih tih sadržaja i njihove primjenljivosti u stvarnom životu. Naravno, tu uvelike ovisi i sposobnost profesora koji predaje pojedini predmet, njegova kvaliteta prenošenja znanja i socijalnih vještina, pa ako „imate sreće“ i dospijete u razred koji ima sposobnog profesora, tada to gradivo može biti zanimljivo i vrlo poučno.

No, pravo je pitanje, uče li nas u školi o životu? Nažalost, puno stvari koje učimo zapravo uopće nema veze sa životom... u školi ne učimo kako kreirati životnu viziju, kako postavljati životne ciljeve na adekvatan način, kako razvijati naš osobni potencijal... područje osobnog rasta i razvoja je potpuno zanemareno. Također, u školi nas ne uče socijalnim vještinama, pa tek kad počnemo raditi primjerice u nekoj kompaniji, onda nas šalju učiti osnove komunikacijskih vještina, timskog rada, organizacijskih vještina i slično. A ponekad i ne, pa se moramo snalaziti sami.

I upravo nas školski sustav na neki način odvaja od onog što svaki čovjek ima potrebu, a to je kontinuirano raditi na sebi. Većina ljudi kad počne raditi, zaokupljena poslom, obavezama, socijalnim životom i mnogim drugim aktivnostima, uopće ne vidi prostora niti potrebu za radom na sebi. Ili još bolje, smatra da se kroz ispunjavanje tih aktivnosti razvija što naravno nema nikakve veze s time, jer u većini tih aktivnosti pozornost je usmjerena na vanjski svijet, a ne na unutarnji. I naravno, što je više pozornost na vanjskom svijetu, to se zapravo odvajamo od svoje prirode, od svoje individue i bazičnog „ja“ i programi počinju upravljati nama... sve više gubimo doticaj sa životom kakav želimo živjeti.

I onda kad proživimo određen broj godina, kada nam se nakupi puno loših iskustva, puno loših proživljenih trenutaka u boli, tuzi, patnji, strahu, konfliktu i slično, onda počinjemo shvaćati da nešto trebamo promijeniti i da se trebamo doista posvetiti sebi. Naravno, da u životu ne možemo izbjeći i trenutke u kojima ćemo osjećati određenu bol i patnju, no velika je razlika znamo li se nositi s takvim osjećajima ili ne, odnosno možemo li ih prihvatiti. Nažalost, većina ljudi ne zna, jer ih nitko tome nije naučio. 

Dapače, cijeli život nas uče da trebamo bježati i boriti se protiv takvih destruktivnih emocija, a onda nam se upravo događa suprotno... destruktivne emocije su jače i snažnije, jer na to usmjeravamo našu pozornost. Stoga nije niti čudo da tek kad prođemo mnoga životna iskustva tek tada počnemo tragati za znanjem i učenjem o sebi.

Share|
Add Comment
 
 
Picture
Biti radoholičar, kažu to je vrlina. I to može biti točno, no uvelike ovisi o našoj percepciji te karakteristike. Naime, ima ljudi koji jako puno rade i kažu za sebe da su radoholičari. I nije važno što su pod stresom, što možda malo ili loše spavaju zato što puno rade, sav svoj trud i vrijeme koje ulažu u posao na kraju smatraju vrlinom. I ja sam osobno bila u zamci tog vjerovanja. Radila sam i izvan radnog vremena, od kuće, vikendom, praznikom opravdavajući se kako sve to ima neki smisao i kako će sve to jednom netko prepoznati. No, ono što se dogodilo, dobila sam još više posla kao marljiva i pouzdana osoba, ali sve više sam bila zatrpana poslom i moj umor i frustracije su sve više rasle. I u jednom trenutku zapitaš se ima li negdje granica i kada će se dogoditi, ali i dalje radiš... jer granicu sam odavno morala povući sama J

Nekada je bilo baš super imati natrpan kalendar - što više kalendar izgleda popunjeno, to će izgledati da sam ja marljivija i vrijednija osoba... same vrline... jer ako kalendar nije popunjen možda će ispasti da sam lijena osoba, a to je već mana. Nažalost, većinu nas su učili da treba jako puno raditi, da treba mukotrpno raditi da bi postigli uspjeh. No, na kraju jako puno radimo i to radimo poslove koje i ne volimo, a uspjeh ne postižemo ili ga postižemo jako teško.

Jednom me u razgovoru o poslu, jedan moj prijatelj iz Švicarske upitao: Workoholic or alcoholic (radoholičar ili alkoholičar?)? Pa kad bolje sagledamo, nema baš i neke razlike. I jedno i drugo mogu postati obrasci ovisnosti, posljedice mogu biti vrlo destruktivne, a za obje ovisnosti sami pronađemo jako puno izgovora zašto nam se to događa i zašto je to sasvim normalno.

Danas se trudim imati u kalendaru prostora... iako puno radim, kvaliteta mog rada je bitno drugačija i ono što je najvažnije imam vremena za sebe. U nekim trenucima, pa mogu reći da radim čak i više, ali većinu tih stvari ne smatram obavezom već sastavnim dijelom svog života. Volim to što radim, to me nadahnjuje i ispunjava. Također, znam i reći NE. Kad vidim da mi se nešto vremenski ne uklapa u moj ritam ili mi trenutačno nešto i nije baš u fokusu, nemam inspiraciju, radije to odgodim. Naravno, postoje i one neke svakodnevne obaveze koje mi nisu uvijek drage, ali imam prostora pa ih onda rasporedim tako da ne utječu na moje raspoloženje. 

No važno je da u svom kalendaru imamo mjesta za sebe... to ljudi najčešće zaborave. Sami sebi vrlo često dajemo vrlo malu ili gotovo nikakvu pozornost, a upravo naše raspoloženje, naše stanje u kojem se nalazimo utječe na naš život i ljude okolo nas. Stoga ako ste vi radoholičar ili težite tome da postanete, pogledajte jel uživate u tome što radite ili ne i da li vam to stvara umor, stres, frustraciju ili potiče još veću kreativnost i motivaciju?

Share |
Add Comment
 
 
Picture
Većinu našeg budnog dana provodimo u beta stanju uma... mozak nam je hiperaktivan, intenzivno razmišljamo, napeti smo... želimo se odmoriti. Kako bi se opustili i obnovili, možemo to učiniti svjesnim ulaženjem u alfa stanje. Samo mali odmak od stresa može nam donijeti ogromne dobrobiti... prije svega osjećat ćemo se bolje i nećemo gomilati napetost u sebe.

No, teško nam se samoinicijativno pomaknuti u stanje opuštenosti kad radimo ili učimo, osobito ukoliko nismo izvježbali mozak i ne prepoznajemo razliku između beta i alfa stanja uma. Ipak ono što možemo napraviti odmah sada, na svom radnom mjestu i što ne zahtijeva puno vremena je kratka alfa relaksacija.

Sve što trebate napraviti je odvojiti 10 minuta vremena u kojima ćete biti sami, uključiti lagano zvučnike i s potpunom pozornošću gledati ovaj film alfa relaksacije... ukoliko imate stereo slušalice, još bolje – stavite njih i jednostavno uživajte... ovu alfa relakaciju možete napraviti svaki puta kada osjećate stres i napetost... uživajte...
Za gledanje videa na YouTubu i preko cijelog ekrana kliknite na: http://www.youtube.com/watch?v=lQqTUbQkg28
 
Share|
Add Comment