Ljudi smo s ogromnim umnim potencijalom. Zanimljivo je, mogu se prisjetiti i sama, kako su nas u djetinjstvu uglavnom učili da trebamo slušati odrasle, osobito starije ljude, jer su oni mudriji, iskusniji i slično. No, pitanje je: ako su oni mudriji zbog svog iskustva kako su to postali? Jesu li i oni slušali druge? Ako jesu, od kuda onda ta mudrost potječe, tko je onda bio taj „prvi“ koji je upotrijebio svoj mozak? Ako nisu, zašto su oni smjeli upotrijebiti svoj mozak, a ja ne smijem?
 
Picture
Kako bismo bili iskusniji moramo sami proći i proživjeti određena iskustva. Da bi mogli učiti, odlučivati, komunicirati itd. trebamo koristiti svoj mozak. Naravno da mnogi odrasli sa sobom nose određene mudrosti i u redu ih je poslušati, no važno je i bit svega da sami kreiramo svoje mišljenje i vlastito iskustvo. Upravo sprječavanjem da sami donosimo odluke i imamo vlastite stavove koji se naravno razlikuju među ljudima, mnogi od njih vrlo vjerojatno i od naših roditelja, baka, djedova i drugih nama bliskih osoba, mi blokiramo korištenje našeg umnog potencijala.

Ima jedna fenomenalna uzrečica koju često roditelji ili bake i djedovi znaju reći djeci: „Nemaš što ti koristiti mozak, samo moraš slušati mene!“ ili „Nije me briga za tvoje mišljenje!“ Nažalost, cijeli sustav odrastanja je poprilično usmjeren na to da ne trebamo koristiti svoj mozak. Čak i u školi gdje govore o tome kako se učenjem razvija naš mozak, profesori nam kažu što i kako trebamo naučiti. Nije važno jel razumijemo ili koliko je to korisno, već važno je jel znamo točno određeno gradivo ili ne. Na poslu često možemo čuti: „Nisi ovdje da misliš već da radiš što ja kažem“. Pa čemu služi onda naš mozak?! 

Stoga moj savjet vam je: koristite svoj mozak što više možete. Svi smo mi jedinstvena bića i naš život je u našim rukama. Također, potičite i druge da ga koriste... primjerice svoju djecu ili ukoliko radite na nekoj rukovodećoj poziciji i upravljate s ljudima, dozvolite im i potičite ih da upotrebljavaju svoj mozak... otpustite tog control freaka koji silno želi upravljati čak i tuđim mišljenjima. U poslu donosite poslovne, a ne emocionalne odluke. Možda se nećete slagati s drugima ili se drugi neće uvijek slagati s vama... no, svatko ima pravo na svoje mišljenje kao i pravo donijeti odluku o svom životu.


Share|
Add Comment
 
 
Picture
Ukoliko je sve u vašem životu posao, tada gubite sposobnost kvalitetnog procjenjivanja. Vaše vrijednosti i sposobnost donošenja odluka su iskrivljene. Gubite sposobnost vrednovanja i odlučivanja što je vrijedno dodatnog napora, a što nije. Na kraju ostaje samo umor, a svi znamo da kvalitetne odluke nismo sposobni donositi kada smo umorni. 

 U konačnici, radoholičari ne postižu više od onih koji ne rade tako puno. Možda će za sebe tvrditi da su perfekcionisti, ali to može značiti da gube vrijeme fokusirajući se na nepotrebne detalje. Također, vrlo često radoholičari utječu na druge ljude koji ne rade prekovremeno na način da se ti ljudi počinju osjećati jadno i bezvrijedno, a to vodi do stvaranja osjećaja krivnje i pada morala u našem radnom okruženju. 

Korporacije koje podržavaju i potiču kulturu zombija, uništavaju naš um. I onda kroz razne sankcije, prijetnji otpuštanja i samih otpuštanja, vrše još veći pritisak i „tjeraju“ ljude da se žrtvuju i budu još više lojalni tvrtki. I upravo u ovom trenutku, u vrijeme kad je barem kod nas gospodarska kriza još uvijek na snazi, ovakva zombi kultura upravo još više raste, jer je puno veći strah od gubitka posla.

No što možemo učiniti? Prije svega trebamo osvijestiti što se događa. Posebno u „kriznim“ vremenima, tvrtke šalju vrlo suptilne informacije zaposlenicima, posebno rukovoditeljima, kako trebaju ustrajati i žrtvovati se još više, jer će to svima donijeti dobrobiti. Kratkoročno, tvrtkama možda da, no ako je kod većine zaposlenika frustracija sve veća i ako počnu gubiti svoju vitalnost, to može donjeti samo posljedice i za tvrtku, a posebice za pojedinca.

Postanite svjesni vrijednosti sebe. Osim što vam takva situacija može donjeti ogromne troškove zbog narušavanja zdravlja i na kraju mogućeg gubitka posla, Vaša osobna vitalnost je neprocijenjiva. Ona je nešto što ne možete delegirati nekome!

I recite NE zombi kulturi... povucite granicu, donesite odluku. To ne znači da nećete raditi ili da ćete raditi malo, već je stvar prioriteta i vrijdnosti u vašem životu. Vaš život se ne sastoji samo od posla. Ako se ne javite na prvi ili drugi ton zvona vašeg mobitela to može značiti da ste u tom trenutku imali važnijeg posla.

Također, promijenite fokus... okrenite se razvijanju vlastite kulture kreativnosti i inovacija. Povežite se s ljudima s koji vam mogu pomoći u tome, s kojima zajedno možete dijeliti i poticati takvu kulturu življenja.

Budite svjesni... ako ste radoholičar, to ne znači da ste heroj... možda ste samo potrošili još jedan dan... pravi heroji pronalaze efikasiji način kako da nešto naprave ili ne naprave... I na kraju zombi kultura je samo još jedan kolektivan destruktivan program kojeg možemo nadvladati, jer ima ljudi koji su kreativni, zdravi i vitalni te stalno pronalaze radost i zadovoljstvo u svom poslu.

Add Comment
 
 
Picture
Nastavimo malo o možebitnoj vrlini radoholičara. Mi živimo u kulturi koja potiče i podržava ideju radoholizma. Zanimljivo je to da je mnogo zaposlenika, pa vjerojatno i vi, zaposleno zbog svoje vitalnosti, poželjnih komunikacijskih vještina, vještina rada u timu, kreativnog razmišljanja, zdravog smisla za humor, predanosti, iskrenosti itd. Ali i zbog odgovornosti prema poslu i radnih navika koje govore sve u prilog njima kao o vrlo radišnim osobama. Kažu: „napravit će sve da izgura cilj do kraja.“ I koja tvrtka ne bi zaposlila osobu s takvim karakteristikama?!

I onda imamo ljude koji rade satima, šalju e-mailove u 2h po noći, javljaju se na mobitel u bilo koje doba dana ili noći... jednostavno dostupni su 24h dnevno... zapravo šteta što dan ne traje duže kako bi čak i više mogli biti na raspolaganju J

No, što sve više rade, sve više postaju reaktivni. Više ništa drugo ne vide osim svog posla, svojih problema. Takvi  radoholičari na kraju kreiraju više problema nego što ih riješe. Nivo kreativnosti pada, manje se smiju i počinju kao papige ponavljati što svjetski i vodeći lideri govore, ali sa puno manje entuzijazma i pravog razumijevanja nego ti lideri. 

Radoholičari su čak skloni i kreirati krize, jednostavno prestaju tražiti načine kako da budu efikasniji, jer oni zapravo vole raditi prekovremeno... vole biti heroji ili žrtve, pa zapravo sami kreiraju probleme kako bi imali izliku raditi prekovremeno, naravno često nesvjesno, jer ovakav mindset se vrlo brzo isprogramira i uđe u naviku.

Kad dođe do izgaranja (burnouta), a doći će prije ili kasnije, tada su posljedice puno jače nego što ti ljudi misle da će biti. Radoholičari čak vole pričati o burnoutu s osnovim ciljem da uvjere okolinu kako oni nisu u toj fazi i kako su ga sposobni prepoznati na vrijeme... nažalost, većina njih već je debelo zakoračila u taj program. 

Na kraju svega, više čak ne mogu niti zasjeniti svog šefa, jer postaju korporacijski zombiji. A korporacije vole imati zaposlenike kojima je čast „umrjeti“ za neki projekt, za tvrtku i zapravo velika količina posla nikada nije prevelika... uvijek može postati još veća...

Zapamtite, raditi više ne znači da je netko doista napravio više ili da mu je do nečega više stalo... to može samo znači raditi više J

Add Comment
 
 
Picture
Cijela propagandna industrija zasniva se na znanju na koji način se televizija koristi za lansiranje podsvjesnih sugestija skrivenih u reklamama. Oni jako dobro znaju kako iskoristiti pasivno, sugestibilno stanje uma gledatelja televizije koji je spreman upiti sugestije unutar samo nekoliko sekundi gledanja televizije. Oglašivači samo trebaju pokazati svoju marku preko cijelog ekrana i tada pokušati gledatelju asocirati proizvod s nečim pozitivnim. 

Što zapravo prodaju reklame? One prodaju vizije, koncepte uspjeha, ljubavi, vrijednosti i seksualnosti. Jeste li znali da su tinejdžeri izloženi utjecaju preko 3000 reklama dnevno, a prosječna odrasla osoba provede godinu do osamnaest mjeseci života gledajući reklame na televiziji? Jednostavno, reklame su posvuda okolo nas... osim na televiziji reklame susrećemo na internetu, radiju, ulici, u školi, kod kuće, kod prijatelja itd. 

Naravno, nisu sve reklame namijenjene svima već točno pogađaju određenu ciljnu publiku. Malo razmislite, kako reklame utječu primjerice na samopouzdanje? Negativno zar ne, sugerirajući što je pojam ljepote, uspjeha i sreće, a vama baš to nedostaje.... Ili koja nerealna očekivanja stvaraju posebno kod mladih ljudi?

Stoga promislite o reklamama i budite kritični... koju poruku nam zaista šalju? Bez obzira na sve, nitko, pa niti reklama, ne može nas natjerati da nešto kupimo što ne trebamo... dobro promislite što trebate... sami određujte svoje vrijednosti i životni stil...

Pogledajte primjere kako reklame mogu utjecati na nas:
Share |
1 Comment
 
 
Picture
Kao što sam u ranijem postu pisala, televizija je odličan alat za programiranje uma. Tako se televizija koristi za lansiranje podsvjesnih sugestija... riječi i fraze se vješto koriste kako bi utjecali na naše misli. Pa tako pod utjecajem raznih reklama, emisija, filmova kreiramo mišljenja, pa čak i vjerovanja o tome što je lijepo, ružno, dobro, loše. Također, prikazivanjem svijeta slavnih i bogatih instalira nam se osjećaj kako smo „mali“, nemoćni i prepuni nedostataka.

S druge strane, mislimo kako nam gledanje televizije ne šteti, jer znamo da to što gledamo nije realno... No, jeste li znali da naš podsvjesni um vjeruje kako to jest realno? Sjetite se činjenice kako informacije koje gledamo na televiziji primamo i doživljavamo putem emocija, a podsvjesni um te impulse prima kao i kad su se oni manifestirali u stvarnim događajima u životu. Primjerice, to je razlogom zašto naše srce ubrzanije tuče kad gledamo horor film.

Pa upravo na ovaj način moguće je manipulirati masama ljudi. Izazivanje osjećaja straha jedan je od najučestalijih oblika manipulacije svjetskih vođa i korporacija. Primjerice, isti oni koji nas upozoravaju da se čuvamo od terorista, ubojica, kradljivaca i sl. nude nam i rješenja kako se zašititi... naravno, kad čovjeka obuzme strah od nečega, onda je spreman zaštiti se na bilo koji način... i tako postaje žrtvom manipulacije. Inače jako puno stvari u materijalističkom svijetu izgubilo bi smisao...

Ljudi su navikli gledati vijesti, jer kažu da je normalno znati što se događa okolo nas, u našem životu! Napeto slušaju emisije, što će reći „uspješni“ i „poznati“ ljudi. I bez ikakvog dokaza jel se nešto doista dogodilo ili nije spremni su vjerovati u nešto, pa čak i ulaziti u konflikte s drugima diskutirajući i uvjeravajući ih kako su oni u pravu... i nažalost, to im postaje smisao života, bez obzira što je su to sve samo informacije koje su vidjeli i čuli... to postaje njihova realnost.

Razmislite, koji je vaš smisao života? Koje su vaše životne vrijednosti? U što vjerujete, a niste nikada iskusili? Tko ili što je za vas dobro, a što loše, jer tako mislite... i zašto tako mislite?
Share|
Add Comment
 
 
Picture
Televizija je odličan primjer kako utjecati na naš um. Dokazano je kako se gledanjem televizije naš um pomiče na alfa frekvenciju, dakle u stanje uma programiranja i reprogramiranja, pa upravo iz tog razloga gledanjem televizije izlažemo se mogućnosti da ona počne upravljati našim umom. 

Dok s jedne strane alfa stanje uma donosi niz dobrobiti kao što su opuštanje i povećanje svjesnosti, fokusa, kreativnosti itd, previše vremena provedeno u alfa stanju gledajući televizju može uzrokovati sanjarenje i dekoncentraciju. Istraživanja su pokazala da je gledanje TV-a slično kao da zurimo u prazan zid nekoliko sati... možete li to zamisliti?

Osobno volim i uživam ponekad pogledati neki dobar film, dokumentarac ili seriju. No važno je da osvijestimo i razumijemo što se događa s našim umom kad dugo gledamo televiziju kako bi mogli upravljati i odlučiti što i koliko ćemo konzumirati tu aktivnost.

Dakle, prije svega gledanje televizije pomiče naš mozak u svojevrsno hipnotičko stanje koje omogućuje jednostavan pristup našem podsvjesnom umu i naš um je otvoren za primanje sugestija. Zatim, dok gledamo televiziju aktivnost mozga se s lijeve strane premješta u desnu stranu mozga. To je dosta važno, jer lijeva strana mozga je zadužena za logičko promišljanje što znači da informacije koje primamo gledanjem televizije mi ne analiziramo logički, već ih doživljavamo putem emocija (desna strana mozga).

Također, aktivna desna strana mozga potiče tijelo na izlučivanje endorfina (prirodni sedativ sličnih karakteristika kao heroin) koji potiče stanje u kojem se osjećamo dobro. Zbog toga postoji mogućnost da postanemo ovisnici gledanja televizije ukoliko to prakticiramo svakodnevno. Jednostavno, postat će navika za naš mozak.

Stoga,  televizija je odličan alat za programiranje uma, jer ona kontrolira što nam ulazi u um. Reklame, vijesti, emisije, filmovi, serije... sve te slike, riječi, zvukovi... koja razmišljanja kreiramo? Koja vjerovanja? Koje životne vrijednosti?
Share|
Add Comment
 
 
Možda mislite da možete kontrolirati vaše emocije….. nažalost ili na sreću ne možete. Emocije su po svojoj prirodi izvan naše kontrole. Možete ih ignorirati, potisnuti ili praviti se kao da uopće ne postoje, ali one će uvijek naći načina kako da se izraze.
Picture
Jedan od načina su fizičke manifestacije kao što su glavobolje, čirevi, ukočenost u vratu, razne ozljede i slično, pa sve do ozbiljnijih bolesti, ovisno koliko je nakupljenih potisnutih emocija.

Nadalje, mnogi odnosi pate pod takvim utjecajem, vrlo često se manifestiraju kroz komunikacijske probleme, jer se komunicira kroz sarkazam, kritiziranje, okrivljavanje i slično.

Dakle, ignoriranjem odnosno potiskivanjem naših emocija mi zasigurno ne kontroliramo naše emocije, iako večina ljudi tako misli, već stvaramo određeni naboj (charge) u našem tijelu kojeg, ako nismo na adekvatan način procesuirali, on ostaje u nama i reflektira se u određenom segmentu ili nekom trenutku našeg života. Što više tog naboja nakupljamo, to ćemo se sve više suočavati s problemima i poteškoćama u životu i što ih dulje budemo držali u sebi to će zahtijevati sve dublji proces čišćenja. 

Stoga, obzirom da ne možemo kontrolirati naše emocije, najbolje što možemo učiniti za sebe je dozvoliti im da se manifestiraju upravo onakve kakve jesu. Jednostavno, dozvolite sebi da ih osjetite, neka budu i duboko dišite. Time ćete omogućiti propuštanje emocija kroz sebe i njihovo otpuštanje. I nakon toga slobodno si postavite pitanje: Što mi je ovaj osjećaj želio poručiti? Ima li nešto što mogu naučiti iz toga?

Naravno, ukoliko ste do sada nakupili dosta naboja, ne morate se brinuti, postoje načini na koji taj naboj možete transformirati. To zahtijeva proces, možda neku pomoć drugih i kontinuiran rad na sebi. Bitno je da ste spoznali potrebu i imate motivaciju poraditi na sebi.

Iz svog iskustva rada s ljudima znam da nije lako krenuti i da možda niste spremni napraviti taj korak. No, tada morate prihvatiti da nema čarobnog štapića koji će to promijeniti, vi ste ti koji jedini možete to promijeniti, naravno uz određen rad i trud.

Kako se vi nosite s emocijama? I što trenutačno poduzimate u vezi vlastitog razvoja?
Add Comment