Moždani valovi su obrasci električnih valova koji se nalaze u mozgu svake osobe i oni određuju u kakvom stanju se nalazi naš um. Moždani valovi dijele se u 4 osnovne kategorije: beta, alpha, theta i delta. Pa idemo vidjeti kakvo stanje uma iskušavamo u pojedinoj kategoriji.
Picture
Beta - moždani valovi kreću se od 14 do 30 ciklusa u sekundi. To je stanje svjesnosti, budnosti, odnosi se na svakodnevne radnje i pozornost je na vanjskom svijetu. Na ovom nivou mi analiziramo, procjenjujemo, intenzivno razmišljamo... hrpetina misli nam prolazi kroz um. Za aktivnosti na ovom nivou potreban nam je visok stupanj koncentracije i mentalni napor. Također, beta nivo je povezan s kordinacijom pokreta i vida. Ovaj nivo uma još nazivamo linerani um, on je vrlo ograničen, jer je socijalno uvjetovan. 

Alpha - moždani valovi kreću se od 8 do 13 ciklusa u sekundi. Ovo je stanje opuštene, ali budne, proširene svjesnosti. Na ovom nivou iskušavamo relaksaciju, vizualizaciju, kreativnost... osjećaj mira i blagostanja. Ovo je nivo programiranja i reprogramiranja, na njemu se nalazi naša memorija i programi naših sustava vjerovanja zbog kojih ulazimo u realnosti koje iskušavamo – naša podsvjest. Ovo je prirodno stanje uma te djeca do 7 godine života isključivo funkcioniraju na alpha nivou uma koji je bez barijera, pa se zato praktički cijeli naš život iskreira u tom periodu života. Inače, 8 Hz je ritam moždanih valova kad su naša lijeva i desna strana mozga savršeno sinkronizirane i to budi onaj dio mozga koji inače ne koristimo.

Theta - moždani valovi kreću se od 4 do 7 ciklusa u sekundi. Ovo je stanje sanjanja i duboke relasacije, stanje meditacije i intuicije. Na ovom nivou nalaze se sve informacije iz svih kvantnih realnosti, možemo slobodno reći iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pa je upravo ovo nivo gdje se događa fenomen deja vu, kad sanjamo nešto što se dogodilo ili će se dogoditi, i sl. Ovo je također prirodno stanje uma i zato je moguće u njemu bivati svjesno. Kad dosegnemo ovaj nivo uma, mi gubimo osjećaj tijela, ulazimo u kvantne realnosti i možemo crpiti informaciju koju god želimo (remote viewing).

Delta - moždani valovi kreću se manje od 4 ciklusa u sekundi. Ovo stanje je stanje dubokog sna bez snova i povezano je s iscjeljenjem i regeneracijom. Na ovom nivou tijelo spava no um radi i tu se događa remote influencing – stanje naše nesvjesne aktivnosti na kojem se događa manifestacija bilo koje kvantne realnosti koju onda iskušavamo na beta nivou. Kao i alpha i theta, ovo je također prirodno stanje uma u koje možemo ući na svjestan način.

Alpha, theta i delta stanje uma su bitni za upravljanje našim realnostima. Stoga je za početak ovladavanje alfa stanjem od izuzetne važnosti, jer se na njemu nalaze svi naši programi, svi naši obrasci i kompletna operativna sposobnost.

Iskusite alfa stanje uma s ovom prekrasnom glazbom s binauralnim ritmovima vrhunskog glazbenika Etne klikom na www.etnamusic.net/binauralalbums/aloha
Share |
Add Comment
 
 
Naš sustav vjerovanja oblikuje našu realnost... svaka misao oblikuje naše iskustvo... na ono što se usmjerimo to raste... promjena misli utječe na našu realnost... naša svijest kreira našu realnost...
Share |
Add Comment
 
 
Realnost je iluzija... mi samo doživljavamo svoju percepciju stvarnosti...

Share|
Add Comment
 
 
Picture
Kao što sam spomenula u prošlom postu, što više pridajemo pažnju problemu kojeg smo odabrali, on sve više raste i sve se više produbljuje. To je jednako kao što poklanjamo pažnju nekom kućnom ljubimcu ili biljci koju uzgajamo.... što više pažnje poklanjate, to će biljka bolje rasti, a kućni ljubimac će vam biti privrženiji. Ista stvar je i sa svim drugim stvarima u životu, pa tako i s problemima – kad vam se nešto dogodi, ajmo reći nešto loše u životu, tada počnemo o tome razmišljati i na taj način počinjemo potencirati problem.

I tada dolazi naš veličanstven um.... bombardira nas različitim mislima.... analizama, procjenama, raznim rješenjima, govori nam što je ispravno, a što nije, pa prosuđujemo itd. I to je normalno, da odmah rasčistimo u samom početku, no problem nastaje u onom trenutku kad se počinjemo vezati za taj problem, kad nemamo distancu i kad nam on postane sastavni dio našeg života... tada više nismo u stanju vidjeti rješenje koje želimo i koje je najbolje za nas.

I kako misli dolaze, sve više i više, dolazimo do točke kada će stalno dolaziti. I tražimo rješenje i mučimo se s time, malo nam jedno rješenje izgleda dobro, malo drugo, pa onda iskrsne i treće, pa se onda opet vratimo na prvo i tako bez kraja ulazimo u ring, u borbu s tim problemom. I što se više borimo protiv tog problema, sve više misli nam dolazi... ponekad do granica kada imamo osjećaj da ludimo... i tu dolazimo do jakih emocija, a um zajedno s emocijama stvara nam ogromnu prepreku, jer počinjemo vjerovati i našem umu i našim emocijama.... i počinjemo čvrsto vjerovati kako imamo problem.

Pristali smo na tu igru... u takvoj igri pobjednik je uvijek matrix, jer i u onom trenutku kad sve to prođe, tragovi su na nama ostali – energetski smo iscrpljeni, a naboj koji smo stvorili negdje smo ga pospremili duboko u sebi.

Stoga, ključ ovoga je dopustiti da se dogodi, ali ne reagirati, ne boriti se protiv toga ili se saživiti s time, već pustiti da prođe.... ništa ne raditi, samo promatrati.... i da, to može izazvati razne reakcije, navalu emocija, ali to su samo pokušaji matrixa da vas uvuče u svoju igru... dopustite im da se dogode, ali nemojte tada ništa poduzimati. Kad prođe, tada ćete biti u stanju napraviti ono što trebate, tada ćete jednostavno znati što napraviti. Svatko od nas je već to iskušao, situaciju kada ste se susreli s određenom poteškoćom, ali ste jednostavno pustili da se dogodi što se treba dogoditi... niste se zamarali.... prisjetite se takvih situacija, dobar je to osjećaj, zar ne?
Share |
Add Comment
 
 
Baš neki dan u razgovoru čula sam jednu vrlo čestu izreku, vjerujem da je mnogi nisu niti svjesni koliko često je izgovaraju niti da je uopće izgovaraju, a ona glasi: “kakav bi to bio život bez problema” odnosno “bez problema nema života, oni su sastavni dio života”.

Vrlo je zanimljivo da mnogi ljudi koji izgovaraju ovakvu izjavu su osobe koje silno žele napraviti određenu promjenu i pričaju o tome kako rade na sebi, no čitanjem knjiga, zanimljivih internet portala i promišljanjem o tome, ne događa se ništa. Naravno, jer bez pravih aktivnosti koji pridonose radu na sebi niti ne mogu ništa promijeniti.
Picture
Trebate shvatiti da svaki problem u našem životu je stanje koje mi perciramo kao nešto loše, teško za savladati, velikom stvari i slično. No pravo je pitanje koliko je stvarno nešto problem? Kad bi primjerice za isti problem pitali 2 različite osobe, velika je vjerojatnost da bi dobili 2 različita odgovora, jer mi smo ti, naš um, koji kreira tu situaciju, taj problem.

Naš um je jedan fenomenalan stroj, koji zapravo kreira naš život, jer mu mi to dopuštamo. On nam iskrivljuje našu percepciju, jer postavlja stvari onako kako to želi vanjski svijet, kako želi matrix i s vremenom sve više postajemo uvjereni da imamo određene probleme i da život ne može biti drugačiji. I kad dođemo u tu fazu, a više-manje se večina nas nalazi u takvom stanju, mi postajemo vezani za te probleme i počinjemo ih smatrati sastavni dio svog života. I o tome počinjemo puno razmišljati, misli o tim problemima nas zaokupljaju i tom pažnjom koju počinjemo sve intenzivnije davati tim problemima, oni sve više i više rastu i mi ih samo produbljujemo. I um, matrix upravlja nama......

Sada ćete se vjerojatno zapitati pa kako onda riješiti problem? Pa, vrlo jednostavno - naučiti kako funkcionira naš um i radom na sebi preuzeti kontolu nad njime. Trebamo prihvatiti da problemi kao takvi postoje, no pitanje je što mi procjenjujemo da je nešto problem ili nije. Ako stalno doživljavamo iste obrasce u našem životu, ako se kontinuirano suočavamo s istim problemima, tada zapravo nemamo probleme, već matrix upravlja nama i na taj način se hrani, održava svoje postojanje. 

Mislim da svatko od nas može potvrditi kako nam problemi odnose i crpe ogromnu energiju. Ta energija gorivo je za matrix. No rezultata na kraju za nas nema.... ili nemamo dovoljno energije nešto poduzeti ili uđemo u borbu, u traženje rješenja tog problema gdje dugoročno čak i ako rješimo taj problem, rješenje je privid, jer će se uvijek pojaviti neki sličan ili drugi problem umjesto ovog kojeg smo riješili.

Koliko vi energije ulažete u rješavanje svojih problema? I koliko promišljate o svojim problemima i koje rezultate na kraju postižete?
Add Comment