Većina ljudi često razmišlja o nečemu drugom nego o onom što zaista radi i to ih općenito čini nesretnima, pokazala su nova istraživanja.

Postoji velika šansa da je upravo sada vaš um negdje odlutao! Istraživanja su pokazala da gotovo polovicu svog vremena ljudi provode razmišljajući o nečemu drugom od onog što zaista radi u datom trenutku. I iako su mnoga maštarenja možda i ugodna, veća je vjerojatnost da bi osjećaj sreće iskušavali kada bi svu svoju pozornost usmjerili na ono što upravo radimo.

Picture
Ljudi kojima je um često isključen, odvojen od stvarnih aktivnosti općenito su manje sretniji od onih kojima je pozornost u potpunosti na onome što rade u datom trenutku i to bez obzira na aktivnosti ili vrstu aktivnosti i sadržaj misli u tom trenutku. Prijašnje studije dokazale su da depresivni ljudi imaju velikih problema s pozornošću, no nove studije ukazuju da upravo isti problem imaju ljudi kojima um stalno producira misli.

Većina ljudi smatra da postizanje sreće ovisi o odabiru prave aktivnosti i vanjskog doživljaja tih iskustva. No, od same vrste aktivnosti puno je važnije koliko često niste u sadašnjem trenutku dok činite tu aktivnost i o čemu razmišljate dok to radite, pokazali su podaci istraživanja s Harvarda. Kad biste zaista bili fokusirani na sadašnji trenutak, na stanje „ovdje i sada“, na ono što trenutačno radite, iskušavali biste puno više zadovoljstva iz iskustva kojeg upravo proživljavate, bez obzira o kojoj aktivnosti se radi.

Maštanje je vrlo korisna ljudska spobnost koja otvara svijet mogućnosti. Razmišljamo o našoj prošlosti, maštamo o budućnosti te imaginiramo stvari koje se možda nikada neće dogoditi i na taj način naš život postaje bogatiji. Kreativnost raste, nove ideje izranjanju, no koliko nas stvarno razmišljanje i maštarenje čini sretnim?

Kako bi dali odgovor na to pitanje, ekipa s Harvarda razvila je zanimljivu iPhone aplikaciju (možete ju pronaći na TrackYourHappiness.org) koja je sastavni dio istraživanja u tijeku na tu temu, a koja pinga (bocka, poziva) korisnike u različita vremena u toku dana. Korisnik na listi od 22 aktivnosti bira aktivnost koju on upravo čini u tom trenutku. Pored drugih pitanja, aplikacija pita korisnika da li razmišlja još o nečemu drugom dok obavlja tu aktivnost i ako da, jesu li te misli pozitivne, negativne ili neutralne. Korisnik također ocijenjuje koliko se sretno osjeća obavljajući tu aktivnost. Sukladno podacima objavljenim u časopisu Science na uzorku od 2.250 ljudi, pokazalo se da su ljudi gotovo 47% vremena razmišljali o nečemu drugom od onog što su radili u tom trenutku.

Podaci su pokazali da se razmišljanje najčešće događa za vrijeme osobne higijene kao što je pranje zubiju i tuširanje, a najmanje za vrijeme seksa u kojoj je postotak pao na samo 10%. Naravno, korisnicima je rečeno da o aktivnosti odgovore čim budu u mogućnosti. Za sve druge aktivnosti, postotak razmišljanja je bio veći od 30%. To dovoljno govori kako je razmišljanje masovno stanje uma kod ljudi.

Na skali od 100 bodova za osjećaj sreće, u prosjeku ocijena je bila za 9 bodova manja kada su razmišljali o nečemu drugom. Naravno, osjećaj sreće je bio puno niži kada su ljudi razmišljali o negativnim ili neutralnim temama, no ugodne i pozitivne misli nisu puno pomogle, ocijena je i dalje bila niska.

Načelno, razmišljanje nije loše ako je kvalitetno, a to znači fokusirano. Ponekad, nam maštarenje može donjeti kreativne ideje i rješenje nekog problema, no pitanje je koliko smo sposobni prepoznati kvalitetne informacije u moru misli koje producira naš um. Stvar je fokusa... ako stalno razmišljamo o nekom problemu tada nam se to i događa. Stoga, važno je moći prepoznati defokusiranost i upravljati tim stanjem. Tu nam mogu pomoći aktivnosti kao što su meditacija i joga koje umiruju um i usidruju ljude u sadašnjost.

Ako nismo „ovdje i sada“ u aktivnosti koju baš sada radimo, ma koja god da ona bila, tada tu aktivnost ne obavljamo kvalitetno. Svako razmišljanje o nečem drugom na dubinskom nivou svijesti proizlazi iz osjećaja dosade, nedostatka, težnje da smo negdje drugdje ili za nečim boljim, a upravo na tome nam je onda naša pozornost – na negativnim osjećajima. Čak i ako imamo ugodne misli, prividno ćemo se možda osjećati zadovoljno i sretno. No u stvarnosti ti osjećaji će izostati, jer kad maštarenju dođe kraj, preplaviti će nas stvarni osjećaji koji stoje iza scene svih tih misli.

Share |
1 Comment
 
 
Naš sustav vjerovanja oblikuje našu realnost... svaka misao oblikuje naše iskustvo... na ono što se usmjerimo to raste... promjena misli utječe na našu realnost... naša svijest kreira našu realnost...
Share |
Add Comment
 
 
Realnost je iluzija... mi samo doživljavamo svoju percepciju stvarnosti...

Share|
Add Comment
 
 
Picture
Za prepoznavanje nepoželjnih obrazaca postoji mnogo načina. No, bitna je razlika u prepoznavanju vidljivih ili nevidljivih odnosno podsvjesnih obrazaca. 

Za svakodnevne navike kao što su pušenje, gledanje TV-a, pijenje kave, chatanje i slično, dakle navike u koje ulazimo na jedan vrlo lagan način i na koje smo gotovo zaboravili, jer se odvijaju po inerciji, možemo istražiti na način da pogledamo i pratimo naše dnevne aktivnosti i malo češće se zapitamo postoji li bolji način kako možemo iskoristiti svoje vrijeme. Također, dnevnim promatranjem našeg ponašanja te naših rezultata u životu možemo jako puno saznati o našim obrascima. 

Na isti način možemo promatranjem naših misli, naših procjena, analiza, promišljanja, osvijestiti određene blokade. Vrlo korisna metoda je zapisivanje. Znači zapisujete ono što vam se događa, misli koje vam se stalno ponavljaju, što osjećate u pojedinim situacijama i na taj način možete spoznati jako puno uvjerenja koja imate. Naravno, cilj osvješćivanja nije samo osvijestiti obrasce koji nam predstavljaju blokade, već i one koje smatramo prihvatljivim.

No, problem je u tome što mi sami imamo kontrolne mehanizme i volimo sami sebi tumačiti činjenice onako kako bi mi voljeli da one izgledaju, a što nam uvelike može dati krivu sliku o našim stvarnim obrascima. Stoga, pravi odgovor se krije iza mnogih pitanja koji se odnose na naše mehanizme samokontrole, emocionalne reakcije, samozavaravanja, konfliktna vjerovanja, stanja u kojima se nalazimo i druge iracionalne postupke. Pa zato često reagiramo onako kako ne bismo htjeli i onda se ljutimo sami na sebe, jer ne možemo dokučiti zašto to činimo. 

Odgovori leže u našoj nutrini, u dubokim podsvjesnim nivoima koje trebamo istražiti. Za to postoje vrlo učinkovite tehnike samoistraživanja, no ponekad je, upravo zbog tih filtera koje imamo, tih mehanizama samokontrole koji nas priječe da otkrijemo pravo stanje stvari, teško samima spoznati, pa možemo potražiti stručnu pomoć, primjerice u vidu coachinga kojim se brže i jednostavnije dolazi do tih rezultata.

Naime, vrlo je bitno da kad pronađemo obrasce, te uzroke određenih ponašanja, dobro ispitamo jesu li oni pravi, jesu li upravo to ti obrasci koji blokiraju željenu manifestaciju u našem životu, jer smo skloni samozavaravanju. Isto tako, trebamo osvijestiti da se ništa ne događa izvan naše volje... sve je posljedica naših, a ne tuđih obrazaca ponašanja.

Jeste li svjesni svojih nepoželjnih obrazaca? Koliko ste sigurni da su baš oni ti koji vas blokiraju u određenim situacijama? Na koji način ih osvješćujete?

Add Comment
 
 
Prije svega većina ljudi nije svjesna nepoželjnih obrazaca ponašanja. Naime, ljudi obično kad govore o tome da žele nešto promijeniti u svom životu, kada žele riješiti određeni problem ili postići nešto, razmišljaju na način kako bi to sve bilo drugačije da se nije dogodilo ovo ili ono, ili da se barem neka druga osoba ili osobe ponašaju drugačije, ili kako bi se netko ili nešto drugo trebalo promijeniti i sl. Dakle, većina nas ne sagledava “pravog sebe”, svoje obrasce ponašanja, jer teško prihvaćamo da trebamo isključivo mijenjati sebe. Sve ono što nam se događa u životu posljedica je naših djelovanja – naših navika, obrazaca, vjerovanja, ponašanja itd. Neki od njih su vidljivi, no pravi izazov leži u onim nevidljivim, onim na našem podsvjesnom nivou. Pa idemo za početak razmotriti kakve sve vrste nepoželjnih obrazaca postoje.

Picture
Svakodnevne navike... mnoge vjerojatno više niti ne primjećujemo. No, osim ispijanja kave, gledanja TV-a, jedenja, pijenja, surfanja po internetu i sličnih navika o kojima smo ovisni i koje smo zbog automatizma prestali primjećivati, navika može biti i ljubomora, opsesija, potreba za kontrolom itd. Naime, ukoliko primjerice često kritizirate ili izbjegavate određene situacije, to isto može biti navika o određenom ponašanju. No, tih obrazaca uglavnom nismo svjesni.

Zatim, tijekom života stvorili smo jako puno vjerovanja i uvjerenja. Njih uglavnom nesvjesno stvaramo, no oni bitno određuju naše ponašanje. Vrlo često nam se događa da kad želimo nešto ostvariti u životu, manje ili veće ciljeve, i znamo kako ih ostvariti, mi u tome ne uspijevamo... nešto nas blokira, ograničava, a objektivno ne vidimo razloge i naša motivacija i energija sve više opadaju. Često se tu radi o našim “skrivenim” vjerovanjima ili uvjerenjima koji su u konfliktu s našim ciljevima. Primjerice, ako želite napredovati u poslu, a imate uvjerenje “drugi su bolji od mene” kojeg niste svjesni, tada to može biti prepreka za vaše napredovanje.

Osim toga, pogledajte malo u svoj život i zasigurno ćete naći neke situacije koje vam se ponavljaju, primjerice kako često upadate u neočekivanu prometnu gužvu ili vas emocionalno povrijede ljudi ili stalno ulazite u emocionalnu vezu s istim tipom osoba ili mijenjate poslove i uvijek naletite na šefa koji vas maltretira itd.... i ne znate zašto vam se to događa. Obično njih etiketiramo s izrekom (koju verbaliziramo ili ne): “zašto se to meni stalno događa!”.

Negativne misli i osjećaji također mogu biti nepoželjni obrasci ponašanja. Zamislite si, ako stalno vrtite jedne te iste destruktivne misli, primjerice muči vas problem financijskih dugova i vi stalno razmišljate o tome, kako ćete riješiti dugove, kako ste jadni, kako ne znate kako ćete to riješiti i sl... te misli vas počinju zaokupljati i stvarati prepreke da bilo što napravite, jer pogledajte na što ste usmjereni – na problem.

Također, tu su još i drugi razni utjecaji iz okoline kao što su reklame, društvo, politika itd. koji također mogu imati utjecaj na nas i instalirati nam određene programe, određena polja koja se mogu pretvoriti u ograničavajuće obrasce.

Ono što je važno shvatiti, nepoželjni obrasci ponašanja nastaju tijekom našeg života. Neke obrasce tijekom života spontano odbacimo, no većinu onih za koje smo jako vezani i nismo ih svjesni, zadržavamo. Najjači obrasci u vidu nesvjesnih uvjerenja i vjerovanja nastaju u djetinjstvu i to uglavnom do 7 godine života, jer u tom periodu djetinjstva otvoreni smo prema svemu i nemamo blokada... i oni usmjeravaju cijeli naš život. Naravno, te obrasce je i najteže osvijestiti i otpustiti iz našeg života, jer zamislite, pa živite s njima gotovo cijeli život!

Promislite... koje su vaše svakodnevne navike i jeste li zadovoljni s njima? O čemu učestalo razmišljate, o problemima, o budućnosti, o tome kako bi bilo super dobiti na lotu ili kako bi bilo bolje da je svijet drugačiji? Ili...? Koje situacije u životu vam se redovito ponavljaju?

Add Comment
 
 
Picture
Kao što sam spomenula u prošlom postu, što više pridajemo pažnju problemu kojeg smo odabrali, on sve više raste i sve se više produbljuje. To je jednako kao što poklanjamo pažnju nekom kućnom ljubimcu ili biljci koju uzgajamo.... što više pažnje poklanjate, to će biljka bolje rasti, a kućni ljubimac će vam biti privrženiji. Ista stvar je i sa svim drugim stvarima u životu, pa tako i s problemima – kad vam se nešto dogodi, ajmo reći nešto loše u životu, tada počnemo o tome razmišljati i na taj način počinjemo potencirati problem.

I tada dolazi naš veličanstven um.... bombardira nas različitim mislima.... analizama, procjenama, raznim rješenjima, govori nam što je ispravno, a što nije, pa prosuđujemo itd. I to je normalno, da odmah rasčistimo u samom početku, no problem nastaje u onom trenutku kad se počinjemo vezati za taj problem, kad nemamo distancu i kad nam on postane sastavni dio našeg života... tada više nismo u stanju vidjeti rješenje koje želimo i koje je najbolje za nas.

I kako misli dolaze, sve više i više, dolazimo do točke kada će stalno dolaziti. I tražimo rješenje i mučimo se s time, malo nam jedno rješenje izgleda dobro, malo drugo, pa onda iskrsne i treće, pa se onda opet vratimo na prvo i tako bez kraja ulazimo u ring, u borbu s tim problemom. I što se više borimo protiv tog problema, sve više misli nam dolazi... ponekad do granica kada imamo osjećaj da ludimo... i tu dolazimo do jakih emocija, a um zajedno s emocijama stvara nam ogromnu prepreku, jer počinjemo vjerovati i našem umu i našim emocijama.... i počinjemo čvrsto vjerovati kako imamo problem.

Pristali smo na tu igru... u takvoj igri pobjednik je uvijek matrix, jer i u onom trenutku kad sve to prođe, tragovi su na nama ostali – energetski smo iscrpljeni, a naboj koji smo stvorili negdje smo ga pospremili duboko u sebi.

Stoga, ključ ovoga je dopustiti da se dogodi, ali ne reagirati, ne boriti se protiv toga ili se saživiti s time, već pustiti da prođe.... ništa ne raditi, samo promatrati.... i da, to može izazvati razne reakcije, navalu emocija, ali to su samo pokušaji matrixa da vas uvuče u svoju igru... dopustite im da se dogode, ali nemojte tada ništa poduzimati. Kad prođe, tada ćete biti u stanju napraviti ono što trebate, tada ćete jednostavno znati što napraviti. Svatko od nas je već to iskušao, situaciju kada ste se susreli s određenom poteškoćom, ali ste jednostavno pustili da se dogodi što se treba dogoditi... niste se zamarali.... prisjetite se takvih situacija, dobar je to osjećaj, zar ne?
Share |
Add Comment
 
 
Baš neki dan u razgovoru čula sam jednu vrlo čestu izreku, vjerujem da je mnogi nisu niti svjesni koliko često je izgovaraju niti da je uopće izgovaraju, a ona glasi: “kakav bi to bio život bez problema” odnosno “bez problema nema života, oni su sastavni dio života”.

Vrlo je zanimljivo da mnogi ljudi koji izgovaraju ovakvu izjavu su osobe koje silno žele napraviti određenu promjenu i pričaju o tome kako rade na sebi, no čitanjem knjiga, zanimljivih internet portala i promišljanjem o tome, ne događa se ništa. Naravno, jer bez pravih aktivnosti koji pridonose radu na sebi niti ne mogu ništa promijeniti.
Picture
Trebate shvatiti da svaki problem u našem životu je stanje koje mi perciramo kao nešto loše, teško za savladati, velikom stvari i slično. No pravo je pitanje koliko je stvarno nešto problem? Kad bi primjerice za isti problem pitali 2 različite osobe, velika je vjerojatnost da bi dobili 2 različita odgovora, jer mi smo ti, naš um, koji kreira tu situaciju, taj problem.

Naš um je jedan fenomenalan stroj, koji zapravo kreira naš život, jer mu mi to dopuštamo. On nam iskrivljuje našu percepciju, jer postavlja stvari onako kako to želi vanjski svijet, kako želi matrix i s vremenom sve više postajemo uvjereni da imamo određene probleme i da život ne može biti drugačiji. I kad dođemo u tu fazu, a više-manje se večina nas nalazi u takvom stanju, mi postajemo vezani za te probleme i počinjemo ih smatrati sastavni dio svog života. I o tome počinjemo puno razmišljati, misli o tim problemima nas zaokupljaju i tom pažnjom koju počinjemo sve intenzivnije davati tim problemima, oni sve više i više rastu i mi ih samo produbljujemo. I um, matrix upravlja nama......

Sada ćete se vjerojatno zapitati pa kako onda riješiti problem? Pa, vrlo jednostavno - naučiti kako funkcionira naš um i radom na sebi preuzeti kontolu nad njime. Trebamo prihvatiti da problemi kao takvi postoje, no pitanje je što mi procjenjujemo da je nešto problem ili nije. Ako stalno doživljavamo iste obrasce u našem životu, ako se kontinuirano suočavamo s istim problemima, tada zapravo nemamo probleme, već matrix upravlja nama i na taj način se hrani, održava svoje postojanje. 

Mislim da svatko od nas može potvrditi kako nam problemi odnose i crpe ogromnu energiju. Ta energija gorivo je za matrix. No rezultata na kraju za nas nema.... ili nemamo dovoljno energije nešto poduzeti ili uđemo u borbu, u traženje rješenja tog problema gdje dugoročno čak i ako rješimo taj problem, rješenje je privid, jer će se uvijek pojaviti neki sličan ili drugi problem umjesto ovog kojeg smo riješili.

Koliko vi energije ulažete u rješavanje svojih problema? I koliko promišljate o svojim problemima i koje rezultate na kraju postižete?
Add Comment