KOLIKO ULAŽETE U SEBE? 11/10/2010
 Uzmimo da većinu budnog dana provodimo na poslu. Kad na to zbrojimo neke naše dnevne obaveze, odlazak i dolazak na posao, pripremu za posao, pripremanje i konzumiranje hrane te ostale aktivnosti, možda neke hobije i slično tada možemo izračunati da nam u danu ne ostane baš puno vremena. Koliko vremena vi u prosjeku dnevno ulažete u rad na sebi? Načelno, ima nekoliko tipova ljudi kad je u pitanju ulaganje u sebe i možemo ih podijeliti u 4 skupine: 1. oni koji nikada nemaju vremena za sebe 2. oni koji smatraju da ne trebaju ulagati u sebe 3. oni koji misle da puno ulažu i provode vremena u radu na sebi 4. oni koji rade na sebi i razvijaju svoj potencijal. Oni koji nikada nemaju vremena za sebe – O neimanju vremena smo već dosta govorili u ranijim tekstovima kao jednom vrlo čestom izgovoru, pa nećemo ovdje ponavljati. Također, prezaposlenost odnosno fokus isključivo na svoj posao i briga na sve okolo nas može biti isto jako dobar izgovor zašto nemamo vremena. Lijepo se brinuti o drugima, posebno o obitelji, no trebamo se brinuti i za sebe. Ako se ne brinemo za sebe tada zapravo takav obrazac pokazujemo i prenosima drugima, posebno djeci koja su sklona kopirati i onda ta briga u konačnici može donijeti puno više štete nego koristi. Oni koji smatraju da ne trebaju ulagati u sebe - Nažalost ima puno ljudi koji zapravo nemaju ciljeve u životu, pa žive stihijski iz dana u dan i smatraju rad na sebi potpuno bespotrebnim... smatraju da im je dobro i ovako ili da im ništa ionako ne može pomoći. Također, ima i onih koji ulaganje u sebe smatraju troškom, pa će radije taj novac potrošiti na izlaske, skupu odjeću i obuću, kozmetiku i sl. Što je kome potreba od materijalnih dobara, u to ne ulazim, to svatko najbolje zna za sebe, no ono što je naša prirodna potreba je učiti i razvijati se kao ljudska bića. Stoga, nema ništa loše u konzumiranju materijalnih stvari, no ukoliko se osobe ne razvijaju kao duhovno biće, velika je vjerojatnost da će dugoročno biti nezadovoljne i osjećati će se nepotpuno. Oni koji misle da puno ulažu i provode vremena u radu na sebi - S druge strane ima dosta ljudi koji jako puno pričaju o tome kako ulažu i rade na sebi, no u praksi to nije slučaj. Čitanje gomile knjiga iz samorazvoja, pohađanje raznih seminara bez akivnog i praktičnog konzumiranja u praksi ostaje samo na lijepoj informaciji i to je sve. Rad na sebi zahtjeva kontinuirani rad koji uključuje vježbu i praksu da bi napravili promjenu i unaprijedili kvalitetu svog života. Oni koji rade na sebi i razvijaju svoj potencijal – Osobe koje kontinuirano rade na sebi, ponekad više, nekad manje, no trude se biti u tijeku i primjenjivati stvari u praksi. Osobno mi je drago da ima sve više ljudi koji su prepoznali potrebu rada na sebi i nadam se da će ta brojka samo rasti. Naravno, na svakoj osobi je da pronađe tehnike i alate koji će joj odgovarati, ali je važno da to ne ostane samo informacija, već da se primjenjuje u praksi. U koju skupinu vi pripadate, procijenite sami J Add Comment  Biti radoholičar, kažu to je vrlina. I to može biti točno, no uvelike ovisi o našoj percepciji te karakteristike. Naime, ima ljudi koji jako puno rade i kažu za sebe da su radoholičari. I nije važno što su pod stresom, što možda malo ili loše spavaju zato što puno rade, sav svoj trud i vrijeme koje ulažu u posao na kraju smatraju vrlinom. I ja sam osobno bila u zamci tog vjerovanja. Radila sam i izvan radnog vremena, od kuće, vikendom, praznikom opravdavajući se kako sve to ima neki smisao i kako će sve to jednom netko prepoznati. No, ono što se dogodilo, dobila sam još više posla kao marljiva i pouzdana osoba, ali sve više sam bila zatrpana poslom i moj umor i frustracije su sve više rasle. I u jednom trenutku zapitaš se ima li negdje granica i kada će se dogoditi, ali i dalje radiš... jer granicu sam odavno morala povući sama J Nekada je bilo baš super imati natrpan kalendar - što više kalendar izgleda popunjeno, to će izgledati da sam ja marljivija i vrijednija osoba... same vrline... jer ako kalendar nije popunjen možda će ispasti da sam lijena osoba, a to je već mana. Nažalost, većinu nas su učili da treba jako puno raditi, da treba mukotrpno raditi da bi postigli uspjeh. No, na kraju jako puno radimo i to radimo poslove koje i ne volimo, a uspjeh ne postižemo ili ga postižemo jako teško. Jednom me u razgovoru o poslu, jedan moj prijatelj iz Švicarske upitao: Workoholic or alcoholic (radoholičar ili alkoholičar?)? Pa kad bolje sagledamo, nema baš i neke razlike. I jedno i drugo mogu postati obrasci ovisnosti, posljedice mogu biti vrlo destruktivne, a za obje ovisnosti sami pronađemo jako puno izgovora zašto nam se to događa i zašto je to sasvim normalno. Danas se trudim imati u kalendaru prostora... iako puno radim, kvaliteta mog rada je bitno drugačija i ono što je najvažnije imam vremena za sebe. U nekim trenucima, pa mogu reći da radim čak i više, ali većinu tih stvari ne smatram obavezom već sastavnim dijelom svog života. Volim to što radim, to me nadahnjuje i ispunjava. Također, znam i reći NE. Kad vidim da mi se nešto vremenski ne uklapa u moj ritam ili mi trenutačno nešto i nije baš u fokusu, nemam inspiraciju, radije to odgodim. Naravno, postoje i one neke svakodnevne obaveze koje mi nisu uvijek drage, ali imam prostora pa ih onda rasporedim tako da ne utječu na moje raspoloženje. No važno je da u svom kalendaru imamo mjesta za sebe... to ljudi najčešće zaborave. Sami sebi vrlo često dajemo vrlo malu ili gotovo nikakvu pozornost, a upravo naše raspoloženje, naše stanje u kojem se nalazimo utječe na naš život i ljude okolo nas. Stoga ako ste vi radoholičar ili težite tome da postanete, pogledajte jel uživate u tome što radite ili ne i da li vam to stvara umor, stres, frustraciju ili potiče još veću kreativnost i motivaciju?  Većina ljudi danas ima problem s vremenom. Vrlo često možemo čuti, a i sami to činimo, kako nemamo vremena za puno stvari koje bi možda voljeli napraviti ili nam je vrijeme krivac za nešto što nismo napravili. Ljudi koji često govore kako nemaju vremena, imaju velik problem s vremenom u realnosti. Izgovori nemam vremena ili da barem imam više vremena već su postale popularne izreke zbog čestog ponavljanja i tretira ih se gotovo kao narodnu mudrost... to je odgovor koji čujemo barem jednom u danu od nekoga ili ga mi sami upotrijebimo u komunikaciji s drugima. Najčešće „vrijeme“ se koristi kao lažno opravdanje u situacijama kada se želimo nekom ispričati ili opravdati. Vjerujem kako svatko od nas može pronaći barem jednu situaciju u životu kada se htio izvući iz neke situacije, poziva na ručak, druženje, kavu s nekim tko mu se ne sviđa i sl. pa je umjesto odgovora da ne želi ići odgovorio: vrlo rado, ali nažalost nemam vremena! Ako ovaj izgovor koristimo često, velika je vjerojatnost da smo kreirali obrazac koji nam postaje glavni izgovor za sve kao neka vrsta „poštapalice“ no ono što je puno važnije je to da mi doista počinjemo iskušavati nedostatak vremena u svom životu. Jednostavno, počinjemo vjerovati kako nemamo dovoljno vremena. I s vremenom možemo primjetiti kako gubimo kontrolu nad svojim vremenom, a time i nad svojim životom. Počinjemo žuriti od jednog hitnog zadatka na drugi, bez slobodnog vremena da se posvetimo nečemu što nam je doista vrijedno. I možda ćete reći da je to stvar dobrog planiranja i organiziranosti, no pitanje je zašto imamo toliko stvari koje moramo obaviti u kratko vrijeme? Zašto pristajemo kreirati tolike obaveze? Naravno, možda trebamo poraditi i na organizacijskim vještinama, no kod većine se radi o obrascu neimanja vremena kojeg su si sami kreirali. Nažlost, tome i doprinosi kolektivna precepcija vremena u zapadnom svijetu koja kaže da živimo u turbulentnom svijetu u kojem ima sve manje vremena. Svaki puta kada izgovorimo ovakvo opravdanje da nemamo vremena, mi mu dajemo našu pozornost i tako sve dok ne postane naša stvarnost. I tada, u nedostatku vremena, reagiramo sve više reaktivno, a sve manje proaktivno, jer vrijeme počinje nama upravljati. Stoga ako ste se prepoznali u ovom obrascu, ako iskušavate frustraciju radi nedostatka vremena u svom životu, bilo bi dobro da ga osvijestite i poradite na njemu. Pogledajte samo na što sve vam odlazi pozornost i gdje ste vi u svemu tome... pogledajte koliko vremena ulažete u sebe i što vam to donosi u životu? KAKO NADVLADATI IZGOVORE 22/09/2010
 Želite li naći krivca, želite li pronaći izgovor? U tome ćete zasigurno uspjeti. I upravo tu leži zamka od oslanjanja na takvo nešto... počet ćete sebe uvjeravati kako vaš izgovor nije ništa loše i počet ćete stvarati obrazac ponašanja. Također, kad nađete izgovor naći ćete i saveznike u tome, jer će se uvijek netko naći tko će „suosjećati“ s vašom situacijom... reći će: znam kako se osjećaš, jer i meni se to događa. No, bitno je shvatiti da izgovori ništa ne rješavaju, s njima nema konstruktivne promjene, već problem koji se doista krije iza tog izgovora postaje sve veći i teži, jer mu izgovorima pridajemo sve veću pažnju. Pa kako nadvladati izgovore? Prije svega trebamo biti jako iskreni prema sebi. Svi ti izgovori naša su umotvorina... mi upravljano našom realnošću. Izgovore treba prije svega osvijestiti i tu je najveći posao, jer većine njih nismo svjesni. Da bismo osvijestili izgovore, moramo kontinuirano raditi na sebi. Dobar način je pratiti i pisati... kad god na se dogodi neko neugodno iskustvo ili potreba za opravdanjem, trebamo stati i zapitati se imamo li izgovor za tu situaciju... i zapisati. Zapisivanjem se dosta toga može osvijestiti. Također, isto učinkovit način otkrivanja izgovora je pitati prijatelje, obitelj da nam kažu koji su naši najčešći izgovori i zapisati... znam da nam je to teško prihvatiti, jer svi to doživljavamo kao kritiku, ali oni mogu biti vrlo dobar izvor informacija. Naravno, kad smo osvijestili obrasce trebamo poraditi na njihovoj promjeni. Neke ćemo uspjeti riješiti samim osvješćivanjem, no velik broj obrazaca nećemo. To je proces i zahtijeva vremena i ulaganja... no, krenite s manjim stvarima, uložite u sebe i višestruko će vam se isplatiti. Zapitajte se, kome trebaju izgovori? Vašim prijateljima, kolegama ili vama? Kako kaže Dr. Camilo Kruz za izgovore u svojoj knjizi „Bila jednom jedna krava“, u kojoj je krava sinonim za izgovor: Vaši ih prijatelji ne trebaju, a vaši neprijatelji u njih ionako ne vjeruju! Stoga, želite li nešto promijeniti, unaprijediti u svom životu? Odbacite svoje izgovore... transformirajte svoje „krave“ J KOLIKO SU IZGOVORI STVARNI? 20/09/2010
 Osim što izgovori s jedne strane predstavljaju lažna opravdanja, s druge strane mogu biti i naša ograničavajuća vjerovanja i uvjerenja. Nisam prošla ispit, jer je profesor baš danas promijenio ispit koji je do sada uvijek bio isti.... Veza nije funkcionirala, jer on nije bio spreman za zajednički život... Nisam napredovala u poslu zato što me moj šef ne voli... Teško da ću uspjeti u tome, jer ima boljih od mene... Voljela bih više čitati, ali jednostavno nemam vremena... Bolje je da to ne započinjem dok nisam sigurna jel sam uopće spsobna za to... Što je za koga lažno opravdanje, a što vjerovanje ili uvjerenje, nema pravila, jer svaka osoba kreira obrasce za sebe. I bilo da se radi o jednom ili drugom, najveći posao je osvijestiti ih i to zahtjeva kontinuirani rad na sebi... svi mi imamo više podsvjesnih obrazaca i navika kojih se teško odričemo, pa ih zato štitimo i teško osvješćujemo. No što je najčešći razlog izgovorima? Strah! Strah od promjene u životu, strah od kritike, strah od javnog nastupa, strah od bolesti, strah od gubitka novca, strah od gubitka statusa, strah od samoće itd. Često nismo niti svjesni čega se bojimo, no upravo podsvjesni obrasci upravljaju našim životom i ti strahovi postaju naša stvarnost koja nas može dovesti do potpune paralize i nedjelovanja. Nažalost, većina ljudi podsvjesno ima strah od promjene u životu... oni će pokušavati nešto promijeniti, no zapravo će napraviti sve da ne dođe do promjene, jer promjena znači nešto novo, nešto nepoznato. A svi volimo našu sigurnu zonu življenja i vrlo često teško se odričemo dobrobiti koje imamo u postojećoj situaciji, bez obzira koliko s njom bili nezadovoljni... na ovaj način mislimo da lakše podnosimo bol i imamo privid manjeg osjećaja krivnje... Naravno, svi mi želimo izbjeći neugodna iskustva, no upravo izbjegavanjem situacija za koje obično imamo izgovor, mogu nas priječiti da poradimo na pravom problemu. Zapamtite, dokle god smatrate da je za vašu situaciju, pa čak i onu najmanju, svakodnevnu kriv netko drugi, nikada nećete učiniti išta da popravite situaciju u svom životu. Stoga, moj savjet vam je: preuzmite odgovornost za svoje rezultate... preuzmite odgovornost za svoj život...  Koliko ste puta u svom životu u komunikaciji s nekim ili sami sa sobom izgovorili: da ali.., nemam vremena, ne mogu jer..., to nije moguće zato što..., ja bih to učinio/la, ali... i sl. Koliko samo izgovora! Nažalost funkcioniramo u svijetu koji je pun izgovora. Ljudi vole imati izgovore zašto nešto ne može ili ne mogu napraviti, no zanimljivo je kako većina njih ne razmišlja na način što sve može. Mislim da je većina ljudi barem jednom doživjela u poslu kako se za neuspjeh ili nedovoljno dobar rezultat traže krivci... uvijek je netko drugi kriv. I što je najbolje, čak i kad se ljudi nađu u situaciji da ne znaju „krivca“, nevjerojatno je kako ga brzo pronađu, pa makar izmislili nešto ili nekoga. Ako ništa drugo, krivac može biti loša gospodarska situacija u zemlji, politika ili neka prirodna katastrofa. Izgovori često znaju postati naši nesvjesni prijatelji i upravo zato ih ponekad teško sami prepoznamo, a negativno utječu na nas tijekom cijelog života. Vrlo mali broj će uopće priznati da se služi izgovorima, jer svi mi ćemo radije reći da su to razumna i logična objašnjenja. Kašnjenje, žurba, nedostatak vremena, nedostatak sposobnosti, nepredvidljive gužve u prometu... ovakva opravdavanja kad ih mi izgovaramo zvuče kao vrlo logična objašnjenja.... i neki ljudi toliko uđu u naviku koristiti određena opravdanja često do te mjere da su im ušla već u naviku.... a svi znamo što znači loša navika – poricanje i izbjegavanje odgovornosti. I najgore je to što u većinu tih izgovora niti sami ne vjerujemo, jer znamo da je to laž, da smo to izmislili kako bi opravdali svoje ponašanje, kako bi sakrili krivnju i nelagodan osjećaj. A ako smo neiskreni prema sami sebi pitanje je kako onda možemo biti iskreni prema drugima?! No, ako često ponavljamo određene izgovore, postoji velika opasnost da to postane naš obrazac ponašanja i dio našeg sustava vjerovanja... svjesno, većina ljudi počinje vjerovati u to što govori, ali nesvjesno radi se o varanju samog sebe... i to postaje naša realnost i frustracija, jer postajemo usmjereni na izgovore koji u sebi sadrže destruktivne osjećaje, bez obzira koiko god nam se na svjesnom nivou to čini logičnim objašnjenjem. Ako vam je za nešto izgovor nemam motivacije, to znači da ste usmjereni na neimaštinu i osjećaj nemoći... Budite iskreni prema sebi i razmislite... koje vi izgovore najčeće koristite? ROBUJETE LI UMU? 27/05/2010
Autor: InOptimum Iako mnogi ne prihvaćaju odgovornost za to da su odgovorni za svaku sitnicu koja im se događa u životu, podaci i iskustvo učestalo pokazuju da je očitovana realnost posljedica instrukcija koje svatko zasebno daje svom umu. U skladu s tim, nezadovoljstvo trenutnom pozicijom u životu neminovno zahtjeva postavljanje pitanja: kakve upute dajemo svom umu? Najmoćnije upute su misaone konstrukcije koje se ponavljaju iz dana u dan te s vremenom kreiraju stvarnost. Olako shvaćanje i doživljavanje vlastitih misli nije strana većini ljudi. Međutim, ako se malo više obrati pozornost te ako se naprave poveznice između misli i stvarnosti takvo doživljavanje bi se moglo vrlo brzo ugasiti. Podsvjesnom umu je svejedno kakve upute prima. On kreira u skladu s onim što mu stoji na raspolaganju, a svatko može izabrati što će to biti. Sve što postoji na ovome svijetu jednom je bilo dio nečijih misli, te bez toga ne bi postojalo. Također, svačiji život nije ništa više nego li kulminacija svih misli koje je netko tijekom života imao. Iz tog razloga, očigledno je da svatko može i promijeniti svoj život i tzv. sudbinu. Činjenica je da čime god se hrani podsvjesni um, produkt tog hranjenja je realnost koju svatko zasebno iskušava. Dakle, odnos između pojedinca i podsvjesnog uma nije ništa više nego li parola-tvoja želja moja je zapovijed! Pogledajte film i saznajte više: Članak je prenešen uz odobrenje s www.inoptimum.com. Za više sličnih korisnih sadržaja kliknite na www.inoptimum.com. | SELF-REFRAMING U POKRETU! Sve stranice su prilagođene
za pregled putem iPhonea, HTC-a i drugih smart mobitela J Želite li primati e-mail novosti i obavijesti? PRIJAVITE SE OVDJE      DOŽIVITE DUBOKU RELAKSACIJU I MIR OVOM MOĆNOM GLAZBOM  O meniKatarina Pavliša je stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj. Certificirani je profesionalni Life Coach.... opširnije  ArhivaFebruary 2011 KategorijeAll |
QUANTUM ZONA
RSS Feed