Category: 1

ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 2/3 15/02/2011

Nastavak posta: ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 1/3

Nemojte se baviti impresioniranjem drugih ljudi. Unatoč tome što se neka djeca vole postaviti kao glavna, mala djeca su sposobna prirodno biti u sadašnjem trenutku i bez straha o tome što drugi misle o njihovom ponašanju. Vrhunski dirigent Benjamin Zander je rekao: Najvažniji trenutak je upravo sada... Tu se ne radi o impresioniranju drugih, niti je riječ o sklapanju idućeg posla, već o doprinosu nečemu. Kada se nalazimo u sadašnjem trenutku i zaista se bavimo svojim idejama i poslom, sama ideja da pokušamo impresionirati druge je nelagodna smetnja.

Budite ludo znatiželjni, postavljajte puno pitanja. Većina ljudi smatra da je formalno obrazovanje dobivanje odgovora, no pitanja su puno važnija. Što ako i Pitam se zašto je stvar mašte i angažmana, jer prvo dolaze pitanja, a zatim počinje istraživanje i otkrića tj. učenje. Djeca su kao neka vrsta mini znanstvenika u smislu da su prirodno i nezaustavljivo znatiželjna o svijetu oko njih. Odrasla osoba s neutaživom znatiželjom nikada neće prestati učiti i rasti. To je znatiželja koja nas gura naprijed. Pa tako najbolji učitelji i voditelji stimulirati će naše prirodne radoznalosti. Kako kaže Richard Saul Wurman, osnivač TED-a: Nikada nećete naučiti stvari kada dobijete točan odgovor, ali ćete za to biti nagrađeni u školi!

Pokažite svoj entuzijazam. Ne moramo niti spomenuti kako su mala djeca oduševljena oko bilo čega. Još u osnovnoj školi djeca su poprilično zaokupljena različitim aktivnostima u kojima su potpuno angažirana i entuzijastična što obično počinje opadati nakon prvih tjedana srednje škole. No, taj entuzijastični učenik je još uvijek u vama... samo zamislite što bi se moglo dogoditi kada biste iskombinirali to dijete s vještinama, znanjima i mudrostima osobe kakva ste danas!

Potaknite druge. Doista je iznenađujuće vidjeti kako čak i vrlo mala djeca pomažu i potiču druge. Također, dobri učitelji i dobri vođe nadahnjuju i potiču druge. No što trebamo učiniti kad se osjećamo obeshrabreni? Stara Zen izreka ima jednostavan odgovor: Ohrabri druge, jer ono što dajete to ćete dobiti nazad.

...još neke zanimljive lekcije pročitajte u idućem postu

Share |

ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 1/3 10/02/2011

Od djece možemo jako puno toga naučiti. Velik broj odraslih se angažira oko ponašanja djece, no vrlo mali broj dopušta sebi biti poput djeteta i prihvatiti ponašanja koja su najbolje što djeca mogu biti. Naravno, nije poanta postati doslovno kao djeca u svakom pogledu, jer primjerice grupa četverogodišnjaka sigurno neće izgraditi sljedeći svemirski brod ili pronaći lijek za neku ovogodišnju zaraznu bolest. No, u pogledu osobnog razvoja, promatranje prirode male djece nudi nam korisne i praktične prijedloge za promjenu našeg pristupa životu kao odraslih osoba. Vjerojatno bi mogli pronaći jako puno stvari koje djeca čine, a koja su nama poželjna, no evo nekoliko važnih lekcija.

Biti potpuno u sadašnjem trenutku. Kao odrasli vrlo često živimo u prošlosti ili smo usmjereni na budućnost. Mnogi odrasli u životu se vode raznim predrasudama, konceptima, pa čak i ljutnjom o nečemu što se dogodilo davnih dana ili čak nekoliko stotina godina prije nego što su se uopće rodili. Mala djeca se ne brinu i ne uzrujavaju oko prošlosti ili budućnosti. Ono što im je najvažnije je sadašnji trenutak. Kako kaže Thich Nhat Hanh: Najdragocjeniji dar koji možemo ponuditi drugima je naše prisustvo.

Dopustiti si spontanost. Kao odrasli često smo pretjerano kruti i previše se brinemo oko toga što drugi misle i što će reći, pa se prilagodimo tome prije nego što smo i nešto pokušali napraviti. Naravno ovdje nije riječ o anarhiji već o povratku na neka ponašanja djeteta kada smo postupali više prema intuiciji, te dopuštali sebi određene hirove i prepustili se trenutačnim impulsima da nas odvedu do spontanih otkrića. Naš strah i sklonost usmjeravanja misli na prošlost i budućnost upravo su glavna prepreka spontanosti.

Krećite se! Kretanje znači živjeti i rasti. Kada smo bili djeca, nitko nam nije morao reći da izađemo iz kuće. Igrali bi se lovice, vozili biciklom ili igrali odbojku sve dok nije pao mrak i ne bismo više vidjeli loptu. Kretanje i vježbanje je način kako djeca uče, a sama tjelovježba poboljšava kognitivne sposobnosti i pamćenje kod odraslih. Homo sapiens je razvijen za mnogo više kretanja nego što to danas čini prosječan čovjek. Kretanje je najprirodnija stvar od svih, stoga se treba kretati i poticati druge da to čine. Dr. John Medina kaže: Naš mozak je građen za hodanje – 20 kilometara na dan!

... slijedi nastavak u idućem postu

Share |

MOĆ RIJEČI HVALA 13/01/2011

Reći hvala nije tako teško. No, riječi mogu izgubiti smisao ako su izgovorene samo kao naučene riječi bez iskrenosti ili bez iskazivanja zahvalnosti kroz sitne geste. Upravo jednostavne stvari koje činimo u znak zahvalnosti čine nas sretnima i mogu nam drastično promijeniti život.

Evo nekoliko gesta iskazivanja zahvalnosti nekoj određenoj osobi ili općenito u životu:

ü Recite hvala. Kad netko učini nešto lijepo za vas, nevažno koliko malo to bilo, sjetite se reći istinski reći hvala. Ako ta osoba nije trenutačno kraj vas, nazovite je ili pošaljite poruku zahvale. I sami vjerojatno znate kako je lijepo dobiti par riječi zahvale za nešto što ste učinili. Ne trebate slati nekave posebne formalne zahvalnice, neka to bude primjerice kratak email u kojem se zahvaljujete za određenu stvar koju je osoba učinila za vas. To će vam oduzeti 1-2 minute.

ü Zagrlite nekoga… naravno ako je primjereno. Vrlo često živimo s voljenim osobama, a da im ne iskazujemo ljubav i zahvalnost. Nemojte zanemarivati taj važan segment odnosa. Dovoljan je samo zagrljaj, ali zagrljaj s kojim ne očekujete nešto zauzvrat.

ü Zahvalite na današnjem danu. Zahvala ne treba uvijek uključivati drugu stranu, možete zahvaliti životu kao takvom. Kad se probudite, pozdravite dan… budite zahvalni za život.

ü Učinite nekome uslugu. Učinite nešto lijepo za nekoga, bez očekivanja nečega zauzvrat… neku sitnicu. Počastite ga kavom, pomognite mu odraditi neki zadatak i slično. Razmislite što osoba voli ili treba… mala gesta govori više nego bilo koje riječi.

ü Poklonite nešto. To ne mora biti ništa skupo niti otmjeno, ali neka bude od srca. Možete i sami načiniti neki poklon, budite kreativni.

ü Recite osobi za što ste joj sve zahvalni. Na taj način ćete osobi dati do znanja što cijenite i što vam je važno.

ü Iznenadite osobu. Pripremite omiljeno jelo za večeru voljenoj osobi, napišite nešto lijepo što će vaše dijete pročitati kad otvori užinu u školi…

ü Zahvalite se negativnim stvarima u životu.Ovo je svakako najteže. Kad stvari krenu u krivom smjeru, kad nas drugi povrijede, kad nismo dobre volje, tada nismo raspoloženi reći hvala. No, u tim trenucima, to je najvažnije. Uvijek postoji dva način gledanja na istu stvar. Vrlo često kad nešto smatramo kao negativno – stresno, tužno, teško, štetno, nepovoljno, tu istu stvar možemo sagledati na pozitivniji način. Upravo je zahvala odličan način koji će nas podsjetiti kako postoji i pozitivna strana svega. Svaki problem možemo gledati i kao priliku za osobni rast i kreativnost.

I zapamtite, zahvalnost je navika koja privlači u naš život pozitivnost i uspjeh, jer zahvalnost:

… nas podsjeća na pozitivne stvari u životu. Sretni smo s ljudima kojima smo okruženi u životu, bilo da se radi o voljenim osobama ili nepoznatnim osobama koje smo sreli i koji su bili ljubazni prema nama.

… pretvara negativne stvari u pozitivne. Imate li problema na poslu? Budite zahvalni na izazovima i činjenici kako vam život nije dosadan. Budite zahvalni što možete naučiti iz tih izazova. Budite zahvalni što time postajete jača osoba.

… nas podsjeća na ono što nam je važno. Teško je žaliti se na neke sitnice kada ste zahvalni što ste živi i zdravi.

… usrećuje druge, a time i nas same. Jednostavno reći hvala nekome može učiniti veliku promjenu u životu te osobe. Ljudi vole biti cijenjeni na tome tko su i što rade. To ne košta ništa (ili vrlo malo ako primjerice zovete osobu telefonski), a nekoga će učiniti sretnim. I što je najvažnije, usrećiti nekog drugog znači usrećiti samog sebe.

Share |

ŽIVJETI ZAHVALNOST 05/01/2011

Jeste li ikada na par minuta sjeli u miru, zatvorili oči i razmislili na čemu i komu ste sve zahvalni u svom životu? Koliko je zahvalnost inkorporirana u vaš način života?

Iznenađujuće je kako jedan jednostavan i pozitivan čin kao što je zahvalnost može promijeniti puno toga u životu svake osobe. Upravo je moć zahvalnosti ogromna i može bitno utjecati na naš život… učiniti nas pozitivnijim, produktivnijima i uspješnijim osobama. To naravno ne znači da time postajemo savršeni, jednostavno sretniji. No, zahvalnost treba biti inkorporirana u naš način života… zahvalnost treba svakodnevno živjeti. Pa evo nekoliko jednostavnih načina koje možete primjeniti u svom životu (slobodno izaberite ono što smatrate da se uklapa u vaš način života):

1.     Jutarnji ritual zahvalnosti. Svako jutro uzmite 1 minutu svog vremena i promislite o ljudima koji su učinili nešto lijepo za vas i o stvarima na kojima ste zahvalni u svom životu. Naravno, nemojte se truditi obuhvatiti sve u svom životu, neka bude spontano. Jedna minuta je dovoljna ako ste svoju pozornost posvetili iskreno i kvalitetno.

2.     Kad imate težak dan, napravite listu zahvalnosti. Svi mi ponekad imamo “loše” ili stresne dane. Jedan od načina kako možemo takav dan pretvoriti u puno bolji je napraviti listu svih stvari na kojima smo zahvalni u životu. Uvijek postoje mnoge stvari na kojima možemo biti zahvalni, od osoba koje volimo, do zdravlja, posla, krova nad glavom, hrane, odjeće… i života općenito.

3.     Umjesto ljutnje ili kritike, iskažite zahvalnost. To zahtijeva veliku promjena u ponašanju. Zapravo totalni preokret… i da, nije nimalo lak zadatak, ali donosi ogromne dobrobiti. Ako ste primjerice ljuti na suradnika, jer je nešto krivo učinio, pokušajte ne reagirati ljutito već udahnite duboko par puta, smirite se i pokušajte razmišljati o razlozima za što ste zahvalni toj osobi. Što je ta osoba učinila lijepo za vas? Što je ta osoba odradila dobro? Iako je to težak zadatak, pronađite nešto. Fokusirajte se na one stvari koje vas čine zahvalnim i to će polako promijeniti vaše raspoloženje, a dugoročno poboljšati vaš odnos i pomoći da stvari funkcioniraju bolje. Isto je i s kritikom, posebno u emocionalnim odnosima. Važno je moći međusobno dijeliti probleme, ali ne na način kritiziranja, već iz pozicije učenja i zahvalnosti. Na taj način odnos će postati jači i pun ljubavi.

4.     Budite zahvalni kad se suočavate s izazovima. Mnogi ljudi vide poteškoće kad se suočavaju s teškim situacijama. Kad nešto pođe krivo, odmah pronađu razlog žaliti se i sažaljevati sebe, a to ih neće odvesti nikamo. Umjesto toga, naučite se biti zahvalni na izazovima. To je prilika za učenje i osobni rast, te će vas transformirati iz osobe koja se žali u pozitivnu osobu koja se stalno unapređuje, a tako ćete unaprijediti svoj život.

5.     Budite svjesni onoga što imate, a ne onoga što nemate. Jeste li se ikada osvrnuli oko sebe i zapitali kada ćete konačno imati tu kuću ili auto iz snova ili shvatili da vaši prijatelji imaju bolje uređaje ili karijeru od vas? Budite zahvalni na onome što već imate i shvatite da sreća nije odredište, ona je već tu gdje jeste.

I ne zaboravite biti zahvalni samom sebi, za sve što ste do sada učinili… važno je prepoznati vlastita postignuća.

Na čemu upravo sada možete biti zahvalni?

Share |

KLJUČ USPJEHA... KONCENTRACIJA ILI FOKUS? 08/12/2010

Kad krećemo učiti ili raditi nešto, osobito ono što smatramo napornim ili nešto što nam je novo, tada najčešće kažemo ili pomislimo: moram se koncentrirati. I tada obično počnemo intenzivno razmišljati i tjerati sebe na to da se moramo usredotočiti na predmet naše radnje. Vrlo često je to jedna tenzijska radnja i moramo uložiti jako puno napora da bi se koncentrirali. Ono što se najčešće događa kao posljedica je brzo umaranje i ne možemo ostati jako dugo koncentrirani.

Kad smo fokusirani, kad nečemu dajemo potpunu pozornost, to je sasvim nešto drugo. Tada ne osjećamo kojom brzinom vrijeme teče, već nam vrijeme jako brzo prođe, a da ga nismo niti svjesni, kreativni smo, ide nam s lakoćom i uživamo u tome što radimo.

Uzmimo primjer učenja. Mislim da smo svi sami svjedoci sljedećeg primjera... trebamo naučiti neko gradivo, onda prvo krenemo s pripremama. Pa počnemo planirati: danas ću naučiti 30 stranica, a učiti ću 3h, to nije tako strašno, a najbolje je da krenem za nekih sat vremena, jer je to najbolje vrijeme kad prođe emsija koju ipak želim pogledati. I što se onda dogodi? Ili počnemo mukom učiti pa ne naučimo tih 30 stranica ili prođemo tih 30 stranica ali ne znamo što smo učili ili se sjećamo samo nekih dijelova ili što isto vrlo često radimo odlučimo da ćemo to odradti sutra, jer sad nema smisla i bolje je da sutra prođemo 60 strnica, onako odjednom nego da sam učimo dio po dio. I tako se unedogled zavaravamo, nalazimo stotine razloga zašto ovako ili onako i na kraju se to učenje pretvori u veliku muku i frustraciju... i što je najbolje uložili smo jako puno vremena, truda i energije, rezultat je nikakav – nismo naučili.

Kad smo fokusirani priča je sasvim drugačija. Fokus je alfa stanje uma i kada je sva naša pozornost usmjerena na sadržaj učenja, a ne na to kako i koliko ćemo učiti. Tu nema misli koje nisu predmet tog učenja, vrijeme brzo prolazi i ne osjećamo kako prolazi te s užitkom „gutamo gradivo“ i na kraju sve znamo s razumijevanjem. Vjerujem kako se svima vama barem jednom, a zasigurno i puno puta, dogodilo iskustvo fokusa.

U konačnici tako smo cijelo vrijeme funkcionirali dok smo se igrali kao djeca... uživali smo u tome i uopće nas nije bilo briga što drugi misle i što se događa okolo nas. Alfa stanje uma nam je bilo sasvim prirodno i stalno prisutno. Dakle, kad smo fokusirani, tada smo kreativni i bolje pamtimo. Razvijati fokus može nam donijeti ogromne dobrobiti, jer upravo imanje potpune pozornosti kada radimo bilo što u životu omogućuje nam uspjeh i zadovoljstvo.

Share|

DAJTE MI DA KORISTIM SVOJ MOZAK! 01/12/2010

Ljudi smo s ogromnim umnim potencijalom. Zanimljivo je, mogu se prisjetiti i sama, kako su nas u djetinjstvu uglavnom učili da trebamo slušati odrasle, osobito starije ljude, jer su oni mudriji, iskusniji i slično. No, pitanje je: ako su oni mudriji zbog svog iskustva kako su to postali? Jesu li i oni slušali druge? Ako jesu, od kuda onda ta mudrost potječe, tko je onda bio taj „prvi“ koji je upotrijebio svoj mozak? Ako nisu, zašto su oni smjeli upotrijebiti svoj mozak, a ja ne smijem?

Kako bismo bili iskusniji moramo sami proći i proživjeti određena iskustva. Da bi mogli učiti, odlučivati, komunicirati itd. trebamo koristiti svoj mozak. Naravno da mnogi odrasli sa sobom nose određene mudrosti i u redu ih je poslušati, no važno je i bit svega da sami kreiramo svoje mišljenje i vlastito iskustvo. Upravo sprječavanjem da sami donosimo odluke i imamo vlastite stavove koji se naravno razlikuju među ljudima, mnogi od njih vrlo vjerojatno i od naših roditelja, baka, djedova i drugih nama bliskih osoba, mi blokiramo korištenje našeg umnog potencijala.

Ima jedna fenomenalna uzrečica koju često roditelji ili bake i djedovi znaju reći djeci: „Nemaš što ti koristiti mozak, samo moraš slušati mene!“ ili „Nije me briga za tvoje mišljenje!“ Nažalost, cijeli sustav odrastanja je poprilično usmjeren na to da ne trebamo koristiti svoj mozak. Čak i u školi gdje govore o tome kako se učenjem razvija naš mozak, profesori nam kažu što i kako trebamo naučiti. Nije važno jel razumijemo ili koliko je to korisno, već važno je jel znamo točno određeno gradivo ili ne. Na poslu često možemo čuti: „Nisi ovdje da misliš već da radiš što ja kažem“. Pa čemu služi onda naš mozak?!

Stoga moj savjet vam je: koristite svoj mozak što više možete. Svi smo mi jedinstvena bića i naš život je u našim rukama. Također, potičite i druge da ga koriste... primjerice svoju djecu ili ukoliko radite na nekoj rukovodećoj poziciji i upravljate s ljudima, dozvolite im i potičite ih da upotrebljavaju svoj mozak... otpustite tog control freaka koji silno želi upravljati čak i tuđim mišljenjima. U poslu donosite poslovne, a ne emocionalne odluke. Možda se nećete slagati s drugima ili se drugi neće uvijek slagati s vama... no, svatko ima pravo na svoje mišljenje kao i pravo donijeti odluku o svom životu.

Share|

ŠKOLA DANAS ISTA KAO I ŠKOLA PRIJE MOG ROĐENJA, 2.dio 25/11/2010

Jeste li primjetili kako su se promijenile primjerice reklame za mobitele? Više nije toliko važno za koliko kuna jeftinije ćete s nekim razgovarati, već koliko ćete megabytea (MB) prometa imati u paketu… Socijalne mreže i internet općenito, preuzeli su kompletnu komunikaciju među ljudima. Osobito kad gledamo današnju djecu, imaju još dudu u ustima, a već su na mreži i to bez tipkovnice ili miša.

Stavimo to u kontekst današnje škole… učenici znaju tjednima čekati na rezultate testa, iako je moguće rezultate dobiti isti dan ili dan kasnije ako se test pripremi na mudar način. Pogledajte samo koliko informacija dnevno učenici izmjene međusobno putem primjerice facebooka… jednostavno danas svaka informacija je već sutra, pa čak za nekoliko sati stara informacija. Također, zašto određeni materijali za učenje, za ispite, ne bi bili on-line na stranicama škole… Svaki profesor danas može komunicirati sa svojim učenicima, studentima puno brže i puno efikasnije.

Evo jednog zgodnog primjera. Moja poznanica radi na fakultetu kao asistent i sa svojim studentima dosta radi na praktičnim primjerima iz prakse koje oni trebaju pripremati kao domaći zadatak. Također, s njima kontinuirano dijeli primjere drugih, te korisne informacije i znanja vezane za taj predmet. Dugo vremena, komunicirala je sa svojih 100 studenata putem maila… jednostavno, kad je htjela poslati neku informaciju svim svojim studentima, poslala bi mail na sve. No, studenti su pisali i njoj s određenim pitanjima, prijedlozima itd. koje bi naravno bilo zgodno možda podijeliti sa svima ili ih uključiti u međusobnu diskusiju, pa je mail postao nezgodno sredstvo, jer odgovarati svakom na mail i proslijeđivati te mailove na svih 100 studenata nije se činilo praktično.

Osnovala je grupu na facebooku za svoje studente putem koje on-line dijeli informacije, obavijesti, diskusije itd. Komunikacija je postala vrlo brza i time si je uštedjela jako puno vremena, ali ono što je najvažnije ima puno efikasniju komunikaciju sa svojim studentima. Naime, saznala je u komunikaciji s njima da većina studenata puno više boravi na facebook-u nego u svom e-mail sandučiću, pa su time stalno u tijeku novih informacija i puno se više uključuju u diskusije i postavljaju pitanja, jer većina odustane napisati mail kad se sjeti da uz samo jedno pitanje koje želi postaviti treba napisati nekakav uvod i kraj, te je upitno za koliko vremena će dobiti odgovor.

Želimo li nešto promijeniti u našem školskom sustavu, moramo općenito početi razmišljati i djelovati na drugačiji način. Jednostavno komunikacija danas potpuno drugačije funkcionira i želimo li biti uspješni, taj novi način trebamo usvojiti u našem poslu i općenito u životu kako bi i našoj djeci omogućili jednostavnije funkcioniranje u današnjem svijetu. U konačnici, naša je odgovornost usmjeravati i dopustiti djeci da razvijaju svoje potencijale, a to je nemoguće ukoliko ćemo ih tražiti na načine koje smo mi poznavali kad smo bili djeca.

Share |

ŠKOLA DANAS ISTA KAO I ŠKOLA PRIJE MOG ROĐENJA, 1.dio 22/11/2010

Zašto današnja škola izgleda kao ona prije 10, 20, 30 pa čak i više godina? Udžbenici, bilježnice, školska ploča, kreda, ravnalo, kalkulator, šiljilo… razlika je možda u materijalu i kvaliteti, no suštinski se ništa nije promijenilo.

Evo jedne zgodne priče moje prijateljice. Njena kćer koja ide u osnovnu školu pitala ju jedan dan gdje se nalazi xy grad. I moja prijateljica, ne razmišljajući, automatski odgovara: “ne znam, no uzmimo atlas tamo s police i u njemu ćemo naći odgovor”. Na što joj kćer odgovara: “pa mama, jednostavnije je ukucati u google i dobiješ sve što te zanima!” J (he ona je imala atlas u kući, ja ga niti nemam). Naravno, moja prijateljica kao i svi mi koristimo se internetom u takvim situacijama, no jednostavno način učenja i dostupnosti informacija uvelike se razlikuje od nekada… i to ne tako davno.

Umjesto biblioteka i enciklopedija, danas je tu ne samo internet, već mobilna telefonija i mreže, pa nam je dostupnost i brzina informacija bitno drugačija nego prije samo nekoliko godina. Još uvijek imamo imenike, dnevnike, bilježnice i knjige… zašto nemamo netbookove i iPade? Jednostavno, umjesto tiskanog zemljopisnog atlasa danas možemo dobiti puno interaktivnije zemljopisne karte, npr. kao što je google maps… trodimenzionalne slike, satelitske snimke i slično mogu zasigurno omogućiti efikasnije učenje djeci kroz igru u takvim aplikacijama. Što je najvažnije, djeca to već sve koriste kod kuće i onda kad u školi moraju posegnuti za tiskanim knjigama koja nisu ni upola zanimljiva kao ova na računalu, naravno da nemaju interes i škola im postaje vrlo dosadna.

Zašto se u školama ne bi zapisivalo u računalo umjesto olovkom pisalo u bilježnicu? Ja prva moram reći da sam zaboravila pisati rukom iako sam generacija koja nije imala drugog načina osim pisati rukom. Danas, uglavnom pišem na računalu… čak ponekad i kad zapisujem neke ideje pišem ih u računalo. I onda kada se nađem u situaciji, primjerice na nekoj edukaciji, da trebam dosta zapisivati, uhvati me grč u ruci J

Također, uzmimo u obzir današnje multimedijalne mogućnosti. Primjerice, National Geographic TV program nudi izvrsne emisije u kojima svi možemo jako puno naučiti o prirodi, životinjama i funkcioniranju svijeta. Umjesto da gledamo na nekom ogromnom posteru nacrtan raspored planeta u sunčevom sustavu i ne možemo niti percipirati o udaljenostima o kojima se radi, umjesto toga u školama bi se mogle gledati takve edukativne emisije koje vrlo slikovito objašnjavaju dimenzije i kako nešto izgleda ili još bolje koristiit besplatne aplikacije za iPhone ili iPad poput Planets.

Promjena koja se dogodila nije samo promjena u tehnologiji već i u načinu razmišljanja koji je potpuno drugačiji. I ukoliko se ne uspijemo barem djelomično prilagoditi tom novom, drugačijem razmišljanju, uskoro nećemo znati kako komunicirati s unucima, a možda i s vlastitom djecom J

Share |

ZAŠTO NAM JE (BILO) DOSADNO U ŠKOLI? 09/11/2010