Picture
Ukoliko je sve u vašem životu posao, tada gubite sposobnost kvalitetnog procjenjivanja. Vaše vrijednosti i sposobnost donošenja odluka su iskrivljene. Gubite sposobnost vrednovanja i odlučivanja što je vrijedno dodatnog napora, a što nije. Na kraju ostaje samo umor, a svi znamo da kvalitetne odluke nismo sposobni donositi kada smo umorni. 

 U konačnici, radoholičari ne postižu više od onih koji ne rade tako puno. Možda će za sebe tvrditi da su perfekcionisti, ali to može značiti da gube vrijeme fokusirajući se na nepotrebne detalje. Također, vrlo često radoholičari utječu na druge ljude koji ne rade prekovremeno na način da se ti ljudi počinju osjećati jadno i bezvrijedno, a to vodi do stvaranja osjećaja krivnje i pada morala u našem radnom okruženju. 

Korporacije koje podržavaju i potiču kulturu zombija, uništavaju naš um. I onda kroz razne sankcije, prijetnji otpuštanja i samih otpuštanja, vrše još veći pritisak i „tjeraju“ ljude da se žrtvuju i budu još više lojalni tvrtki. I upravo u ovom trenutku, u vrijeme kad je barem kod nas gospodarska kriza još uvijek na snazi, ovakva zombi kultura upravo još više raste, jer je puno veći strah od gubitka posla.

No što možemo učiniti? Prije svega trebamo osvijestiti što se događa. Posebno u „kriznim“ vremenima, tvrtke šalju vrlo suptilne informacije zaposlenicima, posebno rukovoditeljima, kako trebaju ustrajati i žrtvovati se još više, jer će to svima donijeti dobrobiti. Kratkoročno, tvrtkama možda da, no ako je kod većine zaposlenika frustracija sve veća i ako počnu gubiti svoju vitalnost, to može donjeti samo posljedice i za tvrtku, a posebice za pojedinca.

Postanite svjesni vrijednosti sebe. Osim što vam takva situacija može donjeti ogromne troškove zbog narušavanja zdravlja i na kraju mogućeg gubitka posla, Vaša osobna vitalnost je neprocijenjiva. Ona je nešto što ne možete delegirati nekome!

I recite NE zombi kulturi... povucite granicu, donesite odluku. To ne znači da nećete raditi ili da ćete raditi malo, već je stvar prioriteta i vrijdnosti u vašem životu. Vaš život se ne sastoji samo od posla. Ako se ne javite na prvi ili drugi ton zvona vašeg mobitela to može značiti da ste u tom trenutku imali važnijeg posla.

Također, promijenite fokus... okrenite se razvijanju vlastite kulture kreativnosti i inovacija. Povežite se s ljudima s koji vam mogu pomoći u tome, s kojima zajedno možete dijeliti i poticati takvu kulturu življenja.

Budite svjesni... ako ste radoholičar, to ne znači da ste heroj... možda ste samo potrošili još jedan dan... pravi heroji pronalaze efikasiji način kako da nešto naprave ili ne naprave... I na kraju zombi kultura je samo još jedan kolektivan destruktivan program kojeg možemo nadvladati, jer ima ljudi koji su kreativni, zdravi i vitalni te stalno pronalaze radost i zadovoljstvo u svom poslu.

Add Comment
 
 
Picture
Nastavimo malo o možebitnoj vrlini radoholičara. Mi živimo u kulturi koja potiče i podržava ideju radoholizma. Zanimljivo je to da je mnogo zaposlenika, pa vjerojatno i vi, zaposleno zbog svoje vitalnosti, poželjnih komunikacijskih vještina, vještina rada u timu, kreativnog razmišljanja, zdravog smisla za humor, predanosti, iskrenosti itd. Ali i zbog odgovornosti prema poslu i radnih navika koje govore sve u prilog njima kao o vrlo radišnim osobama. Kažu: „napravit će sve da izgura cilj do kraja.“ I koja tvrtka ne bi zaposlila osobu s takvim karakteristikama?!

I onda imamo ljude koji rade satima, šalju e-mailove u 2h po noći, javljaju se na mobitel u bilo koje doba dana ili noći... jednostavno dostupni su 24h dnevno... zapravo šteta što dan ne traje duže kako bi čak i više mogli biti na raspolaganju J

No, što sve više rade, sve više postaju reaktivni. Više ništa drugo ne vide osim svog posla, svojih problema. Takvi  radoholičari na kraju kreiraju više problema nego što ih riješe. Nivo kreativnosti pada, manje se smiju i počinju kao papige ponavljati što svjetski i vodeći lideri govore, ali sa puno manje entuzijazma i pravog razumijevanja nego ti lideri. 

Radoholičari su čak skloni i kreirati krize, jednostavno prestaju tražiti načine kako da budu efikasniji, jer oni zapravo vole raditi prekovremeno... vole biti heroji ili žrtve, pa zapravo sami kreiraju probleme kako bi imali izliku raditi prekovremeno, naravno često nesvjesno, jer ovakav mindset se vrlo brzo isprogramira i uđe u naviku.

Kad dođe do izgaranja (burnouta), a doći će prije ili kasnije, tada su posljedice puno jače nego što ti ljudi misle da će biti. Radoholičari čak vole pričati o burnoutu s osnovim ciljem da uvjere okolinu kako oni nisu u toj fazi i kako su ga sposobni prepoznati na vrijeme... nažalost, većina njih već je debelo zakoračila u taj program. 

Na kraju svega, više čak ne mogu niti zasjeniti svog šefa, jer postaju korporacijski zombiji. A korporacije vole imati zaposlenike kojima je čast „umrjeti“ za neki projekt, za tvrtku i zapravo velika količina posla nikada nije prevelika... uvijek može postati još veća...

Zapamtite, raditi više ne znači da je netko doista napravio više ili da mu je do nečega više stalo... to može samo znači raditi više J

Add Comment
 
 
Picture
Biti radoholičar, kažu to je vrlina. I to može biti točno, no uvelike ovisi o našoj percepciji te karakteristike. Naime, ima ljudi koji jako puno rade i kažu za sebe da su radoholičari. I nije važno što su pod stresom, što možda malo ili loše spavaju zato što puno rade, sav svoj trud i vrijeme koje ulažu u posao na kraju smatraju vrlinom. I ja sam osobno bila u zamci tog vjerovanja. Radila sam i izvan radnog vremena, od kuće, vikendom, praznikom opravdavajući se kako sve to ima neki smisao i kako će sve to jednom netko prepoznati. No, ono što se dogodilo, dobila sam još više posla kao marljiva i pouzdana osoba, ali sve više sam bila zatrpana poslom i moj umor i frustracije su sve više rasle. I u jednom trenutku zapitaš se ima li negdje granica i kada će se dogoditi, ali i dalje radiš... jer granicu sam odavno morala povući sama J

Nekada je bilo baš super imati natrpan kalendar - što više kalendar izgleda popunjeno, to će izgledati da sam ja marljivija i vrijednija osoba... same vrline... jer ako kalendar nije popunjen možda će ispasti da sam lijena osoba, a to je već mana. Nažalost, većinu nas su učili da treba jako puno raditi, da treba mukotrpno raditi da bi postigli uspjeh. No, na kraju jako puno radimo i to radimo poslove koje i ne volimo, a uspjeh ne postižemo ili ga postižemo jako teško.

Jednom me u razgovoru o poslu, jedan moj prijatelj iz Švicarske upitao: Workoholic or alcoholic (radoholičar ili alkoholičar?)? Pa kad bolje sagledamo, nema baš i neke razlike. I jedno i drugo mogu postati obrasci ovisnosti, posljedice mogu biti vrlo destruktivne, a za obje ovisnosti sami pronađemo jako puno izgovora zašto nam se to događa i zašto je to sasvim normalno.

Danas se trudim imati u kalendaru prostora... iako puno radim, kvaliteta mog rada je bitno drugačija i ono što je najvažnije imam vremena za sebe. U nekim trenucima, pa mogu reći da radim čak i više, ali većinu tih stvari ne smatram obavezom već sastavnim dijelom svog života. Volim to što radim, to me nadahnjuje i ispunjava. Također, znam i reći NE. Kad vidim da mi se nešto vremenski ne uklapa u moj ritam ili mi trenutačno nešto i nije baš u fokusu, nemam inspiraciju, radije to odgodim. Naravno, postoje i one neke svakodnevne obaveze koje mi nisu uvijek drage, ali imam prostora pa ih onda rasporedim tako da ne utječu na moje raspoloženje. 

No važno je da u svom kalendaru imamo mjesta za sebe... to ljudi najčešće zaborave. Sami sebi vrlo često dajemo vrlo malu ili gotovo nikakvu pozornost, a upravo naše raspoloženje, naše stanje u kojem se nalazimo utječe na naš život i ljude okolo nas. Stoga ako ste vi radoholičar ili težite tome da postanete, pogledajte jel uživate u tome što radite ili ne i da li vam to stvara umor, stres, frustraciju ili potiče još veću kreativnost i motivaciju?

Share |
Add Comment
 
 
Picture
Cijela propagandna industrija zasniva se na znanju na koji način se televizija koristi za lansiranje podsvjesnih sugestija skrivenih u reklamama. Oni jako dobro znaju kako iskoristiti pasivno, sugestibilno stanje uma gledatelja televizije koji je spreman upiti sugestije unutar samo nekoliko sekundi gledanja televizije. Oglašivači samo trebaju pokazati svoju marku preko cijelog ekrana i tada pokušati gledatelju asocirati proizvod s nečim pozitivnim. 

Što zapravo prodaju reklame? One prodaju vizije, koncepte uspjeha, ljubavi, vrijednosti i seksualnosti. Jeste li znali da su tinejdžeri izloženi utjecaju preko 3000 reklama dnevno, a prosječna odrasla osoba provede godinu do osamnaest mjeseci života gledajući reklame na televiziji? Jednostavno, reklame su posvuda okolo nas... osim na televiziji reklame susrećemo na internetu, radiju, ulici, u školi, kod kuće, kod prijatelja itd. 

Naravno, nisu sve reklame namijenjene svima već točno pogađaju određenu ciljnu publiku. Malo razmislite, kako reklame utječu primjerice na samopouzdanje? Negativno zar ne, sugerirajući što je pojam ljepote, uspjeha i sreće, a vama baš to nedostaje.... Ili koja nerealna očekivanja stvaraju posebno kod mladih ljudi?

Stoga promislite o reklamama i budite kritični... koju poruku nam zaista šalju? Bez obzira na sve, nitko, pa niti reklama, ne može nas natjerati da nešto kupimo što ne trebamo... dobro promislite što trebate... sami određujte svoje vrijednosti i životni stil...

Pogledajte primjere kako reklame mogu utjecati na nas:
Share |
1 Comment
 
 
Naš sustav vjerovanja oblikuje našu realnost... svaka misao oblikuje naše iskustvo... na ono što se usmjerimo to raste... promjena misli utječe na našu realnost... naša svijest kreira našu realnost...
Share |
Add Comment
 
 
Realnost je iluzija... mi samo doživljavamo svoju percepciju stvarnosti...

Share|
Add Comment