Category: 1

MOĆ RIJEČI HVALA 13/01/2011

Reći hvala nije tako teško. No, riječi mogu izgubiti smisao ako su izgovorene samo kao naučene riječi bez iskrenosti ili bez iskazivanja zahvalnosti kroz sitne geste. Upravo jednostavne stvari koje činimo u znak zahvalnosti čine nas sretnima i mogu nam drastično promijeniti život.

Evo nekoliko gesta iskazivanja zahvalnosti nekoj određenoj osobi ili općenito u životu:

ü Recite hvala. Kad netko učini nešto lijepo za vas, nevažno koliko malo to bilo, sjetite se reći istinski reći hvala. Ako ta osoba nije trenutačno kraj vas, nazovite je ili pošaljite poruku zahvale. I sami vjerojatno znate kako je lijepo dobiti par riječi zahvale za nešto što ste učinili. Ne trebate slati nekave posebne formalne zahvalnice, neka to bude primjerice kratak email u kojem se zahvaljujete za određenu stvar koju je osoba učinila za vas. To će vam oduzeti 1-2 minute.

ü Zagrlite nekoga… naravno ako je primjereno. Vrlo često živimo s voljenim osobama, a da im ne iskazujemo ljubav i zahvalnost. Nemojte zanemarivati taj važan segment odnosa. Dovoljan je samo zagrljaj, ali zagrljaj s kojim ne očekujete nešto zauzvrat.

ü Zahvalite na današnjem danu. Zahvala ne treba uvijek uključivati drugu stranu, možete zahvaliti životu kao takvom. Kad se probudite, pozdravite dan… budite zahvalni za život.

ü Učinite nekome uslugu. Učinite nešto lijepo za nekoga, bez očekivanja nečega zauzvrat… neku sitnicu. Počastite ga kavom, pomognite mu odraditi neki zadatak i slično. Razmislite što osoba voli ili treba… mala gesta govori više nego bilo koje riječi.

ü Poklonite nešto. To ne mora biti ništa skupo niti otmjeno, ali neka bude od srca. Možete i sami načiniti neki poklon, budite kreativni.

ü Recite osobi za što ste joj sve zahvalni. Na taj način ćete osobi dati do znanja što cijenite i što vam je važno.

ü Iznenadite osobu. Pripremite omiljeno jelo za večeru voljenoj osobi, napišite nešto lijepo što će vaše dijete pročitati kad otvori užinu u školi…

ü Zahvalite se negativnim stvarima u životu.Ovo je svakako najteže. Kad stvari krenu u krivom smjeru, kad nas drugi povrijede, kad nismo dobre volje, tada nismo raspoloženi reći hvala. No, u tim trenucima, to je najvažnije. Uvijek postoji dva način gledanja na istu stvar. Vrlo često kad nešto smatramo kao negativno – stresno, tužno, teško, štetno, nepovoljno, tu istu stvar možemo sagledati na pozitivniji način. Upravo je zahvala odličan način koji će nas podsjetiti kako postoji i pozitivna strana svega. Svaki problem možemo gledati i kao priliku za osobni rast i kreativnost.

I zapamtite, zahvalnost je navika koja privlači u naš život pozitivnost i uspjeh, jer zahvalnost:

… nas podsjeća na pozitivne stvari u životu. Sretni smo s ljudima kojima smo okruženi u životu, bilo da se radi o voljenim osobama ili nepoznatnim osobama koje smo sreli i koji su bili ljubazni prema nama.

… pretvara negativne stvari u pozitivne. Imate li problema na poslu? Budite zahvalni na izazovima i činjenici kako vam život nije dosadan. Budite zahvalni što možete naučiti iz tih izazova. Budite zahvalni što time postajete jača osoba.

… nas podsjeća na ono što nam je važno. Teško je žaliti se na neke sitnice kada ste zahvalni što ste živi i zdravi.

… usrećuje druge, a time i nas same. Jednostavno reći hvala nekome može učiniti veliku promjenu u životu te osobe. Ljudi vole biti cijenjeni na tome tko su i što rade. To ne košta ništa (ili vrlo malo ako primjerice zovete osobu telefonski), a nekoga će učiniti sretnim. I što je najvažnije, usrećiti nekog drugog znači usrećiti samog sebe.

Share |

ŽIVJETI ZAHVALNOST 05/01/2011

Jeste li ikada na par minuta sjeli u miru, zatvorili oči i razmislili na čemu i komu ste sve zahvalni u svom životu? Koliko je zahvalnost inkorporirana u vaš način života?

Iznenađujuće je kako jedan jednostavan i pozitivan čin kao što je zahvalnost može promijeniti puno toga u životu svake osobe. Upravo je moć zahvalnosti ogromna i može bitno utjecati na naš život… učiniti nas pozitivnijim, produktivnijima i uspješnijim osobama. To naravno ne znači da time postajemo savršeni, jednostavno sretniji. No, zahvalnost treba biti inkorporirana u naš način života… zahvalnost treba svakodnevno živjeti. Pa evo nekoliko jednostavnih načina koje možete primjeniti u svom životu (slobodno izaberite ono što smatrate da se uklapa u vaš način života):

1.     Jutarnji ritual zahvalnosti. Svako jutro uzmite 1 minutu svog vremena i promislite o ljudima koji su učinili nešto lijepo za vas i o stvarima na kojima ste zahvalni u svom životu. Naravno, nemojte se truditi obuhvatiti sve u svom životu, neka bude spontano. Jedna minuta je dovoljna ako ste svoju pozornost posvetili iskreno i kvalitetno.

2.     Kad imate težak dan, napravite listu zahvalnosti. Svi mi ponekad imamo “loše” ili stresne dane. Jedan od načina kako možemo takav dan pretvoriti u puno bolji je napraviti listu svih stvari na kojima smo zahvalni u životu. Uvijek postoje mnoge stvari na kojima možemo biti zahvalni, od osoba koje volimo, do zdravlja, posla, krova nad glavom, hrane, odjeće… i života općenito.

3.     Umjesto ljutnje ili kritike, iskažite zahvalnost. To zahtijeva veliku promjena u ponašanju. Zapravo totalni preokret… i da, nije nimalo lak zadatak, ali donosi ogromne dobrobiti. Ako ste primjerice ljuti na suradnika, jer je nešto krivo učinio, pokušajte ne reagirati ljutito već udahnite duboko par puta, smirite se i pokušajte razmišljati o razlozima za što ste zahvalni toj osobi. Što je ta osoba učinila lijepo za vas? Što je ta osoba odradila dobro? Iako je to težak zadatak, pronađite nešto. Fokusirajte se na one stvari koje vas čine zahvalnim i to će polako promijeniti vaše raspoloženje, a dugoročno poboljšati vaš odnos i pomoći da stvari funkcioniraju bolje. Isto je i s kritikom, posebno u emocionalnim odnosima. Važno je moći međusobno dijeliti probleme, ali ne na način kritiziranja, već iz pozicije učenja i zahvalnosti. Na taj način odnos će postati jači i pun ljubavi.

4.     Budite zahvalni kad se suočavate s izazovima. Mnogi ljudi vide poteškoće kad se suočavaju s teškim situacijama. Kad nešto pođe krivo, odmah pronađu razlog žaliti se i sažaljevati sebe, a to ih neće odvesti nikamo. Umjesto toga, naučite se biti zahvalni na izazovima. To je prilika za učenje i osobni rast, te će vas transformirati iz osobe koja se žali u pozitivnu osobu koja se stalno unapređuje, a tako ćete unaprijediti svoj život.

5.     Budite svjesni onoga što imate, a ne onoga što nemate. Jeste li se ikada osvrnuli oko sebe i zapitali kada ćete konačno imati tu kuću ili auto iz snova ili shvatili da vaši prijatelji imaju bolje uređaje ili karijeru od vas? Budite zahvalni na onome što već imate i shvatite da sreća nije odredište, ona je već tu gdje jeste.

I ne zaboravite biti zahvalni samom sebi, za sve što ste do sada učinili… važno je prepoznati vlastita postignuća.

Na čemu upravo sada možete biti zahvalni?

Share |

JESTE LI KORPORACIJSKI ZOMBI? 2.dio 19/10/2010

Ukoliko je sve u vašem životu posao, tada gubite sposobnost kvalitetnog procjenjivanja. Vaše vrijednosti i sposobnost donošenja odluka su iskrivljene. Gubite sposobnost vrednovanja i odlučivanja što je vrijedno dodatnog napora, a što nije. Na kraju ostaje samo umor, a svi znamo da kvalitetne odluke nismo sposobni donositi kada smo umorni.

U konačnici, radoholičari ne postižu više od onih koji ne rade tako puno. Možda će za sebe tvrditi da su perfekcionisti, ali to može značiti da gube vrijeme fokusirajući se na nepotrebne detalje. Također, vrlo često radoholičari utječu na druge ljude koji ne rade prekovremeno na način da se ti ljudi počinju osjećati jadno i bezvrijedno, a to vodi do stvaranja osjećaja krivnje i pada morala u našem radnom okruženju.

Korporacije koje podržavaju i potiču kulturu zombija, uništavaju naš um. I onda kroz razne sankcije, prijetnji otpuštanja i samih otpuštanja, vrše još veći pritisak i „tjeraju“ ljude da se žrtvuju i budu još više lojalni tvrtki. I upravo u ovom trenutku, u vrijeme kad je barem kod nas gospodarska kriza još uvijek na snazi, ovakva zombi kultura upravo još više raste, jer je puno veći strah od gubitka posla.

No što možemo učiniti? Prije svega trebamo osvijestiti što se događa. Posebno u „kriznim“ vremenima, tvrtke šalju vrlo suptilne informacije zaposlenicima, posebno rukovoditeljima, kako trebaju ustrajati i žrtvovati se još više, jer će to svima donijeti dobrobiti. Kratkoročno, tvrtkama možda da, no ako je kod većine zaposlenika frustracija sve veća i ako počnu gubiti svoju vitalnost, to može donjeti samo posljedice i za tvrtku, a posebice za pojedinca.

Postanite svjesni vrijednosti sebe. Osim što vam takva situacija može donjeti ogromne troškove zbog narušavanja zdravlja i na kraju mogućeg gubitka posla, Vaša osobna vitalnost je neprocijenjiva. Ona je nešto što ne možete delegirati nekome!

I recite NE zombi kulturi... povucite granicu, donesite odluku. To ne znači da nećete raditi ili da ćete raditi malo, već je stvar prioriteta i vrijdnosti u vašem životu. Vaš život se ne sastoji samo od posla. Ako se ne javite na prvi ili drugi ton zvona vašeg mobitela to može značiti da ste u tom trenutku imali važnijeg posla.

Također, promijenite fokus... okrenite se razvijanju vlastite kulture kreativnosti i inovacija. Povežite se s ljudima s koji vam mogu pomoći u tome, s kojima zajedno možete dijeliti i poticati takvu kulturu življenja.

Budite svjesni... ako ste radoholičar, to ne znači da ste heroj... možda ste samo potrošili još jedan dan... pravi heroji pronalaze efikasiji način kako da nešto naprave ili ne naprave... I na kraju zombi kultura je samo još jedan kolektivan destruktivan program kojeg možemo nadvladati, jer ima ljudi koji su kreativni, zdravi i vitalni te stalno pronalaze radost i zadovoljstvo u svom poslu.

JESTE LI KORPORACIJSKI ZOMBI? 1.dio 14/10/2010

Nastavimo malo o možebitnoj vrlini radoholičara. Mi živimo u kulturi koja potiče i podržava ideju radoholizma. Zanimljivo je to da je mnogo zaposlenika, pa vjerojatno i vi, zaposleno zbog svoje vitalnosti, poželjnih komunikacijskih vještina, vještina rada u timu, kreativnog razmišljanja, zdravog smisla za humor, predanosti, iskrenosti itd. Ali i zbog odgovornosti prema poslu i radnih navika koje govore sve u prilog njima kao o vrlo radišnim osobama. Kažu: „napravit će sve da izgura cilj do kraja.“ I koja tvrtka ne bi zaposlila osobu s takvim karakteristikama?!

I onda imamo ljude koji rade satima, šalju e-mailove u 2h po noći, javljaju se na mobitel u bilo koje doba dana ili noći... jednostavno dostupni su 24h dnevno... zapravo šteta što dan ne traje duže kako bi čak i više mogli biti na raspolaganju J

No, što sve više rade, sve više postaju reaktivni. Više ništa drugo ne vide osim svog posla, svojih problema. Takvi radoholičari na kraju kreiraju više problema nego što ih riješe. Nivo kreativnosti pada, manje se smiju i počinju kao papige ponavljati što svjetski i vodeći lideri govore, ali sa puno manje entuzijazma i pravog razumijevanja nego ti lideri.

Radoholičari su čak skloni i kreirati krize, jednostavno prestaju tražiti načine kako da budu efikasniji, jer oni zapravo vole raditi prekovremeno... vole biti heroji ili žrtve, pa zapravo sami kreiraju probleme kako bi imali izliku raditi prekovremeno, naravno često nesvjesno, jer ovakav mindset se vrlo brzo isprogramira i uđe u naviku.

Kad dođe do izgaranja (burnouta), a doći će prije ili kasnije, tada su posljedice puno jače nego što ti ljudi misle da će biti. Radoholičari čak vole pričati o burnoutu s osnovim ciljem da uvjere okolinu kako oni nisu u toj fazi i kako su ga sposobni prepoznati na vrijeme... nažalost, većina njih već je debelo zakoračila u taj program.

Na kraju svega, više čak ne mogu niti zasjeniti svog šefa, jer postaju korporacijski zombiji. A korporacije vole imati zaposlenike kojima je čast „umrjeti“ za neki projekt, za tvrtku i zapravo velika količina posla nikada nije prevelika... uvijek može postati još veća...

Zapamtite, raditi više ne znači da je netko doista napravio više ili da mu je do nečega više stalo... to može samo znači raditi više J

KOLIKO ULAŽETE U SEBE? 11/10/2010

Uzmimo da većinu budnog dana provodimo na poslu. Kad na to zbrojimo neke naše dnevne obaveze, odlazak i dolazak na posao, pripremu za posao, pripremanje i konzumiranje hrane te ostale aktivnosti, možda neke hobije i slično tada možemo izračunati da nam u danu ne ostane baš puno vremena. Koliko vremena vi u prosjeku dnevno ulažete u rad na sebi?

Načelno, ima nekoliko tipova ljudi kad je u pitanju ulaganje u sebe i možemo ih podijeliti u 4 skupine:
1.     oni koji nikada nemaju vremena za sebe
2.     oni koji smatraju da ne trebaju ulagati u sebe
3.     oni koji misle da puno ulažu i provode vremena u radu na sebi
4.     oni koji rade na sebi i razvijaju svoj potencijal.

Oni koji nikada nemaju vremena za sebe – O neimanju vremena smo već dosta govorili u ranijim tekstovima kao jednom vrlo čestom izgovoru, pa nećemo ovdje ponavljati. Također, prezaposlenost odnosno fokus isključivo na svoj posao i briga na sve okolo nas može biti isto jako dobar izgovor zašto nemamo vremena. Lijepo se brinuti o drugima, posebno o obitelji, no trebamo se brinuti i za sebe. Ako se ne brinemo za sebe tada zapravo takav obrazac pokazujemo i prenosima drugima, posebno djeci koja su sklona kopirati i onda ta briga u konačnici može donijeti puno više štete nego koristi.

Oni koji smatraju da ne trebaju ulagati u sebe - Nažalost ima puno ljudi koji zapravo nemaju ciljeve u životu, pa žive stihijski iz dana u dan i smatraju rad na sebi potpuno bespotrebnim... smatraju da im je dobro i ovako ili da im ništa ionako ne može pomoći. Također, ima i onih koji ulaganje u sebe smatraju troškom, pa će radije taj novac potrošiti na izlaske, skupu odjeću i obuću, kozmetiku i sl. Što je kome potreba od materijalnih dobara, u to ne ulazim, to svatko najbolje zna za sebe, no ono što je naša prirodna potreba je učiti i razvijati se kao ljudska bića. Stoga, nema ništa loše u konzumiranju materijalnih stvari, no ukoliko se osobe ne razvijaju kao duhovno biće, velika je vjerojatnost da će dugoročno biti nezadovoljne i osjećati će se nepotpuno.

Oni koji misle da puno ulažu i provode vremena u radu na sebi - S druge strane ima dosta ljudi koji jako puno pričaju o tome kako ulažu i rade na sebi, no u praksi to nije slučaj. Čitanje gomile knjiga iz samorazvoja, pohađanje raznih seminara bez akivnog i praktičnog konzumiranja u praksi ostaje samo na lijepoj informaciji i to je sve. Rad na sebi zahtjeva kontinuirani rad koji uključuje vježbu i praksu da bi napravili promjenu i unaprijedili kvalitetu svog života.

Oni koji rade na sebi i razvijaju svoj potencijal – Osobe koje kontinuirano rade na sebi, ponekad više, nekad manje, no trude se biti u tijeku i primjenjivati stvari u praksi. Osobno mi je drago da ima sve više ljudi koji su prepoznali potrebu rada na sebi i nadam se da će ta brojka samo rasti. Naravno, na svakoj osobi je da pronađe tehnike i alate koji će joj odgovarati, ali je važno da to ne ostane samo informacija, već da se primjenjuje u praksi.

U koju skupinu vi pripadate, procijenite sami J

ŠTO JE BOLJE: BITI RADOHOLIČAR ILI IMATI PUNO VREMENA? 07/10/2010

Biti radoholičar, kažu to je vrlina. I to može biti točno, no uvelike ovisi o našoj percepciji te karakteristike. Naime, ima ljudi koji jako puno rade i kažu za sebe da su radoholičari. I nije važno što su pod stresom, što možda malo ili loše spavaju zato što puno rade, sav svoj trud i vrijeme koje ulažu u posao na kraju smatraju vrlinom. I ja sam osobno bila u zamci tog vjerovanja. Radila sam i izvan radnog vremena, od kuće, vikendom, praznikom opravdavajući se kako sve to ima neki smisao i kako će sve to jednom netko prepoznati. No, ono što se dogodilo, dobila sam još više posla kao marljiva i pouzdana osoba, ali sve više sam bila zatrpana poslom i moj umor i frustracije su sve više rasle. I u jednom trenutku zapitaš se ima li negdje granica i kada će se dogoditi, ali i dalje radiš... jer granicu sam odavno morala povući sama J

Nekada je bilo baš super imati natrpan kalendar - što više kalendar izgleda popunjeno, to će izgledati da sam ja marljivija i vrijednija osoba... same vrline... jer ako kalendar nije popunjen možda će ispasti da sam lijena osoba, a to je već mana. Nažalost, većinu nas su učili da treba jako puno raditi, da treba mukotrpno raditi da bi postigli uspjeh. No, na kraju jako puno radimo i to radimo poslove koje i ne volimo, a uspjeh ne postižemo ili ga postižemo jako teško.

Jednom me u razgovoru o poslu, jedan moj prijatelj iz Švicarske upitao: Workoholic or alcoholic (radoholičar ili alkoholičar?)? Pa kad bolje sagledamo, nema baš i neke razlike. I jedno i drugo mogu postati obrasci ovisnosti, posljedice mogu biti vrlo destruktivne, a za obje ovisnosti sami pronađemo jako puno izgovora zašto nam se to događa i zašto je to sasvim normalno.

Danas se trudim imati u kalendaru prostora... iako puno radim, kvaliteta mog rada je bitno drugačija i ono što je najvažnije imam vremena za sebe. U nekim trenucima, pa mogu reći da radim čak i više, ali većinu tih stvari ne smatram obavezom već sastavnim dijelom svog života. Volim to što radim, to me nadahnjuje i ispunjava. Također, znam i reći NE. Kad vidim da mi se nešto vremenski ne uklapa u moj ritam ili mi trenutačno nešto i nije baš u fokusu, nemam inspiraciju, radije to odgodim. Naravno, postoje i one neke svakodnevne obaveze koje mi nisu uvijek drage, ali imam prostora pa ih onda rasporedim tako da ne utječu na moje raspoloženje.

No važno je da u svom kalendaru imamo mjesta za sebe... to ljudi najčešće zaborave. Sami sebi vrlo često dajemo vrlo malu ili gotovo nikakvu pozornost, a upravo naše raspoloženje, naše stanje u kojem se nalazimo utječe na naš život i ljude okolo nas. Stoga ako ste vi radoholičar ili težite tome da postanete, pogledajte jel uživate u tome što radite ili ne i da li vam to stvara umor, stres, frustraciju ili potiče još veću kreativnost i motivaciju?

Share |

POSJEDUJETE LI VRIJEME ILI ONO POSJEDUJE VAS? 24/09/2010

Većina ljudi danas ima problem s vremenom. Vrlo često možemo čuti, a i sami to činimo, kako nemamo vremena za puno stvari koje bi možda voljeli napraviti ili nam je vrijeme krivac za nešto što nismo napravili. Ljudi koji često govore kako nemaju vremena, imaju velik problem s vremenom u realnosti.

Izgovori nemam vremena ili da barem imam više vremena već su postale popularne izreke zbog čestog ponavljanja i tretira ih se gotovo kao narodnu mudrost... to je odgovor koji čujemo barem jednom u danu od nekoga ili ga mi sami upotrijebimo u komunikaciji s drugima.

Najčešće „vrijeme“ se koristi kao lažno opravdanje u situacijama kada se želimo nekom ispričati ili opravdati. Vjerujem kako svatko od nas može pronaći barem jednu situaciju u životu kada se htio izvući iz neke situacije, poziva na ručak, druženje, kavu s nekim tko mu se ne sviđa i sl. pa je umjesto odgovora da ne želi ići odgovorio: vrlo rado, ali nažalost nemam vremena!

Ako ovaj izgovor koristimo često, velika je vjerojatnost da smo kreirali obrazac koji nam postaje glavni izgovor za sve kao neka vrsta „poštapalice“ no ono što je puno važnije je to da mi doista počinjemo iskušavati nedostatak vremena u svom životu. Jednostavno, počinjemo vjerovati kako nemamo dovoljno vremena. I s vremenom možemo primjetiti kako gubimo kontrolu nad svojim vremenom, a time i nad svojim životom.

Počinjemo žuriti od jednog hitnog zadatka na drugi, bez slobodnog vremena da se posvetimo nečemu što nam je doista vrijedno. I možda ćete reći da je to stvar dobrog planiranja i organiziranosti, no pitanje je zašto imamo toliko stvari koje moramo obaviti u kratko vrijeme? Zašto pristajemo kreirati tolike obaveze? Naravno, možda trebamo poraditi i na organizacijskim vještinama, no kod većine se radi o obrascu neimanja vremena kojeg su si sami kreirali. Nažlost, tome i doprinosi kolektivna precepcija vremena u zapadnom svijetu koja kaže da živimo u turbulentnom svijetu u kojem ima sve manje vremena.

Svaki puta kada izgovorimo ovakvo opravdanje da nemamo vremena, mi mu dajemo našu pozornost i tako sve dok ne postane naša stvarnost. I tada, u nedostatku vremena, reagiramo sve više reaktivno, a sve manje proaktivno, jer vrijeme počinje nama upravljati.

Stoga ako ste se prepoznali u ovom obrascu, ako iskušavate frustraciju radi nedostatka vremena u svom životu, bilo bi dobro da ga osvijestite i poradite na njemu. Pogledajte samo na što sve vam odlazi pozornost i gdje ste vi u svemu tome... pogledajte koliko vremena ulažete u sebe i što vam to donosi u životu?

KAKO NADVLADATI IZGOVORE 22/09/2010

Želite li naći krivca, želite li pronaći izgovor? U tome ćete zasigurno uspjeti. I upravo tu leži zamka od oslanjanja na takvo nešto... počet ćete sebe uvjeravati kako vaš izgovor nije ništa loše i počet ćete stvarati obrazac ponašanja. Također, kad nađete izgovor naći ćete i saveznike u tome, jer će se uvijek netko naći tko će „suosjećati“ s vašom situacijom... reći će: znam kako se osjećaš, jer i meni se to događa.

No, bitno je shvatiti da izgovori ništa ne rješavaju, s njima nema konstruktivne promjene, već problem koji se doista krije iza tog izgovora postaje sve veći i teži, jer mu izgovorima pridajemo sve veću pažnju.

Pa kako nadvladati izgovore? Prije svega trebamo biti jako iskreni prema sebi. Svi ti izgovori naša su umotvorina... mi upravljano našom realnošću. Izgovore treba prije svega osvijestiti i tu je najveći posao, jer većine njih nismo svjesni. Da bismo osvijestili izgovore, moramo kontinuirano raditi na sebi.

Dobar način je pratiti i pisati... kad god na se dogodi neko neugodno iskustvo ili potreba za opravdanjem, trebamo stati i zapitati se imamo li izgovor za tu situaciju... i zapisati. Zapisivanjem se dosta toga može osvijestiti. Također, isto učinkovit način otkrivanja izgovora je pitati prijatelje, obitelj da nam kažu koji su naši najčešći izgovori i zapisati... znam da nam je to teško prihvatiti, jer svi to doživljavamo kao kritiku, ali oni mogu biti vrlo dobar izvor informacija.

Naravno, kad smo osvijestili obrasce trebamo poraditi na njihovoj promjeni. Neke ćemo uspjeti riješiti samim osvješćivanjem, no velik broj obrazaca nećemo. To je proces i zahtijeva vremena i ulaganja... no, krenite s manjim stvarima, uložite u sebe i višestruko će vam se isplatiti.

Zapitajte se, kome trebaju izgovori? Vašim prijateljima, kolegama ili vama? Kako kaže Dr. Camilo Kruz za izgovore u svojoj knjizi „Bila jednom jedna krava“, u kojoj je krava sinonim za izgovor: Vaši ih prijatelji ne trebaju, a vaši neprijatelji u njih ionako ne vjeruju!

Stoga, želite li nešto promijeniti, unaprijediti u svom životu? Odbacite svoje izgovore... transformirajte svoje „krave“ J

KOLIKO SU IZGOVORI STVARNI? 20/09/2010

Osim što izgovori s jedne strane predstavljaju lažna opravdanja, s druge strane mogu biti i naša ograničavajuća vjerovanja i uvjerenja.

Nisam prošla ispit, jer je profesor baš danas promijenio ispit koji je do sada uvijek bio isti....
Veza nije funkcionirala, jer on nije bio spreman za zajednički život...
Nisam napredovala u poslu zato što me moj šef ne voli...
Teško da ću uspjeti u tome, jer ima boljih od mene...
Voljela bih više čitati, ali jednostavno nemam vremena...
Bolje je da to ne započinjem dok nisam sigurna jel sam uopće spsobna za to...

Što je za koga lažno opravdanje, a što vjerovanje ili uvjerenje, nema pravila, jer svaka osoba kreira obrasce za sebe. I bilo da se radi o jednom ili drugom, najveći posao je osvijestiti ih i to zahtjeva kontinuirani rad na sebi... svi mi imamo više podsvjesnih obrazaca i navika kojih se teško odričemo, pa ih zato štitimo i teško osvješćujemo.

No što je najčešći razlog izgovorima? Strah! Strah od promjene u životu, strah od kritike, strah od javnog nastupa, strah od bolesti, strah od gubitka novca, strah od gubitka statusa, strah od samoće itd. Često nismo niti svjesni čega se bojimo, no upravo podsvjesni obrasci upravljaju našim životom i ti strahovi postaju naša stvarnost koja nas može dovesti do potpune paralize i nedjelovanja.

Nažalost, većina ljudi podsvjesno ima strah od promjene u životu... oni će pokušavati nešto promijeniti, no zapravo će napraviti sve da ne dođe do promjene, jer promjena znači nešto novo, nešto nepoznato. A svi volimo našu sigurnu zonu življenja i vrlo često teško se odričemo dobrobiti koje imamo u postojećoj situaciji, bez obzira koliko s njom bili nezadovoljni... na ovaj način mislimo da lakše podnosimo bol i imamo privid manjeg osjećaja krivnje...

Naravno, svi mi želimo izbjeći neugodna iskustva, no upravo izbjegavanjem situacija za koje obično imamo izgovor, mogu nas priječiti da poradimo na pravom problemu. Zapamtite, dokle god smatrate da je za vašu situaciju, pa čak i onu najmanju, svakodnevnu kriv netko drugi, nikada nećete učiniti išta da popravite situaciju u svom životu.

Stoga, moj savjet vam je: preuzmite odgovornost za svoje rezultate... preuzmite odgovornost za svoj život...

Share |