Picture
Ukoliko je sve u vašem životu posao, tada gubite sposobnost kvalitetnog procjenjivanja. Vaše vrijednosti i sposobnost donošenja odluka su iskrivljene. Gubite sposobnost vrednovanja i odlučivanja što je vrijedno dodatnog napora, a što nije. Na kraju ostaje samo umor, a svi znamo da kvalitetne odluke nismo sposobni donositi kada smo umorni. 

 U konačnici, radoholičari ne postižu više od onih koji ne rade tako puno. Možda će za sebe tvrditi da su perfekcionisti, ali to može značiti da gube vrijeme fokusirajući se na nepotrebne detalje. Također, vrlo često radoholičari utječu na druge ljude koji ne rade prekovremeno na način da se ti ljudi počinju osjećati jadno i bezvrijedno, a to vodi do stvaranja osjećaja krivnje i pada morala u našem radnom okruženju. 

Korporacije koje podržavaju i potiču kulturu zombija, uništavaju naš um. I onda kroz razne sankcije, prijetnji otpuštanja i samih otpuštanja, vrše još veći pritisak i „tjeraju“ ljude da se žrtvuju i budu još više lojalni tvrtki. I upravo u ovom trenutku, u vrijeme kad je barem kod nas gospodarska kriza još uvijek na snazi, ovakva zombi kultura upravo još više raste, jer je puno veći strah od gubitka posla.

No što možemo učiniti? Prije svega trebamo osvijestiti što se događa. Posebno u „kriznim“ vremenima, tvrtke šalju vrlo suptilne informacije zaposlenicima, posebno rukovoditeljima, kako trebaju ustrajati i žrtvovati se još više, jer će to svima donijeti dobrobiti. Kratkoročno, tvrtkama možda da, no ako je kod većine zaposlenika frustracija sve veća i ako počnu gubiti svoju vitalnost, to može donjeti samo posljedice i za tvrtku, a posebice za pojedinca.

Postanite svjesni vrijednosti sebe. Osim što vam takva situacija može donjeti ogromne troškove zbog narušavanja zdravlja i na kraju mogućeg gubitka posla, Vaša osobna vitalnost je neprocijenjiva. Ona je nešto što ne možete delegirati nekome!

I recite NE zombi kulturi... povucite granicu, donesite odluku. To ne znači da nećete raditi ili da ćete raditi malo, već je stvar prioriteta i vrijdnosti u vašem životu. Vaš život se ne sastoji samo od posla. Ako se ne javite na prvi ili drugi ton zvona vašeg mobitela to može značiti da ste u tom trenutku imali važnijeg posla.

Također, promijenite fokus... okrenite se razvijanju vlastite kulture kreativnosti i inovacija. Povežite se s ljudima s koji vam mogu pomoći u tome, s kojima zajedno možete dijeliti i poticati takvu kulturu življenja.

Budite svjesni... ako ste radoholičar, to ne znači da ste heroj... možda ste samo potrošili još jedan dan... pravi heroji pronalaze efikasiji način kako da nešto naprave ili ne naprave... I na kraju zombi kultura je samo još jedan kolektivan destruktivan program kojeg možemo nadvladati, jer ima ljudi koji su kreativni, zdravi i vitalni te stalno pronalaze radost i zadovoljstvo u svom poslu.

Add Comment
 
 
Picture
Nastavimo malo o možebitnoj vrlini radoholičara. Mi živimo u kulturi koja potiče i podržava ideju radoholizma. Zanimljivo je to da je mnogo zaposlenika, pa vjerojatno i vi, zaposleno zbog svoje vitalnosti, poželjnih komunikacijskih vještina, vještina rada u timu, kreativnog razmišljanja, zdravog smisla za humor, predanosti, iskrenosti itd. Ali i zbog odgovornosti prema poslu i radnih navika koje govore sve u prilog njima kao o vrlo radišnim osobama. Kažu: „napravit će sve da izgura cilj do kraja.“ I koja tvrtka ne bi zaposlila osobu s takvim karakteristikama?!

I onda imamo ljude koji rade satima, šalju e-mailove u 2h po noći, javljaju se na mobitel u bilo koje doba dana ili noći... jednostavno dostupni su 24h dnevno... zapravo šteta što dan ne traje duže kako bi čak i više mogli biti na raspolaganju J

No, što sve više rade, sve više postaju reaktivni. Više ništa drugo ne vide osim svog posla, svojih problema. Takvi  radoholičari na kraju kreiraju više problema nego što ih riješe. Nivo kreativnosti pada, manje se smiju i počinju kao papige ponavljati što svjetski i vodeći lideri govore, ali sa puno manje entuzijazma i pravog razumijevanja nego ti lideri. 

Radoholičari su čak skloni i kreirati krize, jednostavno prestaju tražiti načine kako da budu efikasniji, jer oni zapravo vole raditi prekovremeno... vole biti heroji ili žrtve, pa zapravo sami kreiraju probleme kako bi imali izliku raditi prekovremeno, naravno često nesvjesno, jer ovakav mindset se vrlo brzo isprogramira i uđe u naviku.

Kad dođe do izgaranja (burnouta), a doći će prije ili kasnije, tada su posljedice puno jače nego što ti ljudi misle da će biti. Radoholičari čak vole pričati o burnoutu s osnovim ciljem da uvjere okolinu kako oni nisu u toj fazi i kako su ga sposobni prepoznati na vrijeme... nažalost, većina njih već je debelo zakoračila u taj program. 

Na kraju svega, više čak ne mogu niti zasjeniti svog šefa, jer postaju korporacijski zombiji. A korporacije vole imati zaposlenike kojima je čast „umrjeti“ za neki projekt, za tvrtku i zapravo velika količina posla nikada nije prevelika... uvijek može postati još veća...

Zapamtite, raditi više ne znači da je netko doista napravio više ili da mu je do nečega više stalo... to može samo znači raditi više J

Add Comment