NOVOGODIŠNJE ODLUKE 29/12/2010
 Ponovno je stiglo to doba godine kada ljudi razmišljaju i donose novogodišnje odluke. Tradicijski, kraj prosinca je vrijeme refleksije, nostalgije i odlučivanja. Kao da naš život ovisi o velikim odlukama koje donosimo jednom godišnje. Pogledamo li malo dosadašnje kolektivno iskustvo, svi znamo da ta strategija ne funkcionira. Interesantno je kako puno ljudi donosi takve odluke, ali ih i vrlo brzo prekrše. Vječni klasici novogodišnjih odluka su mršavljenje ili poboljšanje tjelesne forme. Obično to izgleda ovako: Iduće godine ću smršaviti… manje ću jesti samo da prođu ovi blagdani i ova fina hrana! Što je i normalno nakon obilne hrane koja je zastupljena za njihovim blagdanskim stolom J Osim fizičkog izgleda, mnoge novogodišnje odluke odnose se na prestanak pušenja, bolju organiziranost, pomaganje drugima, posvećivanje više vremena sebi itd. Većina ljudi donosi iste odluke svake godine, te obično svoje odluke dijele s drugima kako bi im dali do znanja da će uložiti poseban napor u novoj godini. No, zašto se gotovo sve novogodišnje odluke ne ostvare? Prije svega, evo zanimljive definicije novogodišnje odluke pema Wikipediji: Novogodišnja odluka je obaveza koju osoba donosi vezano za određen cilj ili naviku, obično promjenu načina života koja se uobičajeno interpretira kao nešto preporučljivo. Samo ime proizlazi iz činjenice kako obaveze redovno nastupaju na snagu na prvi dan u novoj godini i ostaju dok se odluka ne realizira iako mnoge odluke ostaju neostavrene i vrlo često su prekršene neposredno nakon što su donesene. Čak i Wikipedija ukazuje na činjenicu da se takve odluke ne ostvaruju. Pa u čemu je problem? Malo ljudi razumije važnost i moć donošenja odluka. Novogodišnje odluke su odličan primjer “bolesti” odgađanja od koje svi na neki način patimo, više ili manje. A to je upravo ono što zaista odlučujemo novogodišnjom odlukom – odgađanje. Primjerice, ukoliko donesemo odluku da ćemo smršaviti u novoj godini, tada smatramo da je u redu obilno jesti za blagdane, jer ćemo ionako smršaviti druge godine. Ovakvo postavljanje ciljeva i donošenje odluka unaprijed je osuđeno na propast. Želite li zaista smršaviti? Donesite odluku i odmah krenite u akciju. Nemojte odgađati za nekoliko tjedana zbog nekog razloga. Naravno, postavljanje ciljeva je važno, jer da bismo ostvarili neki cilj moramo ga i definirati. No, bez poduzimanja adekvatnih koraka cilj se neće ostvariti... mršavljenje je ogroman zadatak koji uglavnom zahtijeva određenu promjenu u načinu života. Također, za životno važne ciljeve bitna nam je podrška i naših voljenih. Kad donosimo odluke koje sami kršimo, tada nas drugi počinju shvaćati neozbiljno i gube povjerenje u nas, a time i podršku koja nam je potrebna. A tome u prilog idu upravo novogodišnje odluke koje već same po sebi imaju negativni predznak u ostvarenju. I na kraju, ako želite promijeniti bilo što u svom životu, nemojte čekati. Donesite odluku i djelujte odmah… jedino što postoji je sadašnjost! Add Comment KRENUTI NAPRIJED U ŽIVOTU 21/12/2010
 Možda ste čuli za koncept, osobito u poslovnom svijetu, koji kaže da raniji pokazatelji uspjeha nisu indikator budućeg uspjeha. Još uvijek se vodi dosta diskusija i ima dilema oko toga, no bez obzira možemo li tu teoriju primjeniti u poslu ili ne, zasigurno ju možemo primjeniti u životu. Velik broj ljudi provodi jako puno vremena razmišljajući o svojim ograničenjima i nedostacima iz prošlosti. Primjerice, razmišljaju o tome kako nisu završili “pravu” školu, pa zato ne mogu napredovati, kako roditelji nisu dovoljno posvećivali pažnje njihovim talentima, kako su bili loši u matematici, kako nemaju iskustva iz industrije u kojoj rade, kako su se uvijek morali boriti i izboriti za sve što su htjeli, kako nisu rođeni u bogatoj obitelji ili rođeni “pod sretnom zvijezdom” itd. Zvuči poznato? O kojim god da se okolnostima radilo u pojedinom slučaju, sve su to opravdanja iz prošlosti koje ljudi koriste kao izgovor za sadašnju ili buduću situaciju. Lakše je pronaći izgovor zašto nešto ne možemo nego promišljati kako nešto možemo i poduzeti nešto u vezi toga. No, vrlo je teško voziti auto naprijed gledajući u retrovizor! Zar ne? Pokušajte napraviti sljedeću zanimljivu vježbu. Stavite ogledalo ispred svog lica te dok promatrate i gledate u tom ogledalu što sve ima iza vas, istovremeno pokušajte hodati isključivo prema naprijed (preporučam da to radite tamo gdje nema namještaja i drugih predmeta ispred vas). Hm, nije baš lako? Sigurno ste primjetili kako se puno teže kretati naprijed dok je vaša pozornost na slici koju promatrate u ogledalu ili ste bez problema hodali prema naprijed, ali istovremeno niste pozorno promatrali u ono što vidite u ogledalu već ste se koncentrirali na hodanje. Prošlost jest prošlost i to je stvarnost. Iz prošlosti možete uzeti vrlo vrijedne životne lekcije, no prošlost neće utjecati i ograničavati vaše sposobnosti za kretanje naprijed, za napredovanje u životu, osim ako joj vi to ne dozvolite. Svatko od nas ima prošlost, prošle događaje, odluke i rezultate s kojima smo zadovoljni i s kojima nismo. No, svatko od nas ima potpunu kontrolu nad svojom sadašnjosti i budućnosti te moć donositi odluke koje se ne baziraju na prošlosti. Naravno, nitko ne može promijeniti prošlost, ali bitna je razlika hoćemo li dopustiti da prošlost utječe na nas i postane ograničenje u životu ili će biti na nivou sjećanja i eventualno korisnih informacija. Stoga, izbjegavajte koristiti prošlost kao izliku. Ukoliko vas vaš ego pokušava uvući u to, radije stanite i poradite na svom mindsetu. Vaša ograničenja nisu u vašoj prošlosti… vaše ograničenje ste vi sami. Želite li u životu napraviti korak naprijed, nemojte se voditi i zamarati s onim što je bilo. Pogledajte naprijed. Fokusirajte se na to gdje želite stići, istražujte načine kako to ostvariti i poduzimajte akcije koje vas vode u tom smjeru. RAZMIŠLJANJE NAS ČINI (NE)SRETNIMA? 16/12/2010
Većina ljudi često razmišlja o nečemu drugom nego o onom što zaista radi i to ih općenito čini nesretnima, pokazala su nova istraživanja. Postoji velika šansa da je upravo sada vaš um negdje odlutao! Istraživanja su pokazala da gotovo polovicu svog vremena ljudi provode razmišljajući o nečemu drugom od onog što zaista radi u datom trenutku. I iako su mnoga maštarenja možda i ugodna, veća je vjerojatnost da bi osjećaj sreće iskušavali kada bi svu svoju pozornost usmjerili na ono što upravo radimo.  Ljudi kojima je um često isključen, odvojen od stvarnih aktivnosti općenito su manje sretniji od onih kojima je pozornost u potpunosti na onome što rade u datom trenutku i to bez obzira na aktivnosti ili vrstu aktivnosti i sadržaj misli u tom trenutku. Prijašnje studije dokazale su da depresivni ljudi imaju velikih problema s pozornošću, no nove studije ukazuju da upravo isti problem imaju ljudi kojima um stalno producira misli. Većina ljudi smatra da postizanje sreće ovisi o odabiru prave aktivnosti i vanjskog doživljaja tih iskustva. No, od same vrste aktivnosti puno je važnije koliko često niste u sadašnjem trenutku dok činite tu aktivnost i o čemu razmišljate dok to radite, pokazali su podaci istraživanja s Harvarda. Kad biste zaista bili fokusirani na sadašnji trenutak, na stanje „ovdje i sada“, na ono što trenutačno radite, iskušavali biste puno više zadovoljstva iz iskustva kojeg upravo proživljavate, bez obzira o kojoj aktivnosti se radi. Maštanje je vrlo korisna ljudska spobnost koja otvara svijet mogućnosti. Razmišljamo o našoj prošlosti, maštamo o budućnosti te imaginiramo stvari koje se možda nikada neće dogoditi i na taj način naš život postaje bogatiji. Kreativnost raste, nove ideje izranjanju, no koliko nas stvarno razmišljanje i maštarenje čini sretnim? Kako bi dali odgovor na to pitanje, ekipa s Harvarda razvila je zanimljivu iPhone aplikaciju (možete ju pronaći na TrackYourHappiness.org) koja je sastavni dio istraživanja u tijeku na tu temu, a koja pinga (bocka, poziva) korisnike u različita vremena u toku dana. Korisnik na listi od 22 aktivnosti bira aktivnost koju on upravo čini u tom trenutku. Pored drugih pitanja, aplikacija pita korisnika da li razmišlja još o nečemu drugom dok obavlja tu aktivnost i ako da, jesu li te misli pozitivne, negativne ili neutralne. Korisnik također ocijenjuje koliko se sretno osjeća obavljajući tu aktivnost. Sukladno podacima objavljenim u časopisu Science na uzorku od 2.250 ljudi, pokazalo se da su ljudi gotovo 47% vremena razmišljali o nečemu drugom od onog što su radili u tom trenutku. Podaci su pokazali da se razmišljanje najčešće događa za vrijeme osobne higijene kao što je pranje zubiju i tuširanje, a najmanje za vrijeme seksa u kojoj je postotak pao na samo 10%. Naravno, korisnicima je rečeno da o aktivnosti odgovore čim budu u mogućnosti. Za sve druge aktivnosti, postotak razmišljanja je bio veći od 30%. To dovoljno govori kako je razmišljanje masovno stanje uma kod ljudi. Na skali od 100 bodova za osjećaj sreće, u prosjeku ocijena je bila za 9 bodova manja kada su razmišljali o nečemu drugom. Naravno, osjećaj sreće je bio puno niži kada su ljudi razmišljali o negativnim ili neutralnim temama, no ugodne i pozitivne misli nisu puno pomogle, ocijena je i dalje bila niska. Načelno, razmišljanje nije loše ako je kvalitetno, a to znači fokusirano. Ponekad, nam maštarenje može donjeti kreativne ideje i rješenje nekog problema, no pitanje je koliko smo sposobni prepoznati kvalitetne informacije u moru misli koje producira naš um. Stvar je fokusa... ako stalno razmišljamo o nekom problemu tada nam se to i događa. Stoga, važno je moći prepoznati defokusiranost i upravljati tim stanjem. Tu nam mogu pomoći aktivnosti kao što su meditacija i joga koje umiruju um i usidruju ljude u sadašnjost. Ako nismo „ovdje i sada“ u aktivnosti koju baš sada radimo, ma koja god da ona bila, tada tu aktivnost ne obavljamo kvalitetno. Svako razmišljanje o nečem drugom na dubinskom nivou svijesti proizlazi iz osjećaja dosade, nedostatka, težnje da smo negdje drugdje ili za nečim boljim, a upravo na tome nam je onda naša pozornost – na negativnim osjećajima. Čak i ako imamo ugodne misli, prividno ćemo se možda osjećati zadovoljno i sretno. No u stvarnosti ti osjećaji će izostati, jer kad maštarenju dođe kraj, preplaviti će nas stvarni osjećaji koji stoje iza scene svih tih misli. KOLIKO ULAŽETE U SEBE? 11/10/2010
 Uzmimo da većinu budnog dana provodimo na poslu. Kad na to zbrojimo neke naše dnevne obaveze, odlazak i dolazak na posao, pripremu za posao, pripremanje i konzumiranje hrane te ostale aktivnosti, možda neke hobije i slično tada možemo izračunati da nam u danu ne ostane baš puno vremena. Koliko vremena vi u prosjeku dnevno ulažete u rad na sebi? Načelno, ima nekoliko tipova ljudi kad je u pitanju ulaganje u sebe i možemo ih podijeliti u 4 skupine: 1. oni koji nikada nemaju vremena za sebe 2. oni koji smatraju da ne trebaju ulagati u sebe 3. oni koji misle da puno ulažu i provode vremena u radu na sebi 4. oni koji rade na sebi i razvijaju svoj potencijal. Oni koji nikada nemaju vremena za sebe – O neimanju vremena smo već dosta govorili u ranijim tekstovima kao jednom vrlo čestom izgovoru, pa nećemo ovdje ponavljati. Također, prezaposlenost odnosno fokus isključivo na svoj posao i briga na sve okolo nas može biti isto jako dobar izgovor zašto nemamo vremena. Lijepo se brinuti o drugima, posebno o obitelji, no trebamo se brinuti i za sebe. Ako se ne brinemo za sebe tada zapravo takav obrazac pokazujemo i prenosima drugima, posebno djeci koja su sklona kopirati i onda ta briga u konačnici može donijeti puno više štete nego koristi. Oni koji smatraju da ne trebaju ulagati u sebe - Nažalost ima puno ljudi koji zapravo nemaju ciljeve u životu, pa žive stihijski iz dana u dan i smatraju rad na sebi potpuno bespotrebnim... smatraju da im je dobro i ovako ili da im ništa ionako ne može pomoći. Također, ima i onih koji ulaganje u sebe smatraju troškom, pa će radije taj novac potrošiti na izlaske, skupu odjeću i obuću, kozmetiku i sl. Što je kome potreba od materijalnih dobara, u to ne ulazim, to svatko najbolje zna za sebe, no ono što je naša prirodna potreba je učiti i razvijati se kao ljudska bića. Stoga, nema ništa loše u konzumiranju materijalnih stvari, no ukoliko se osobe ne razvijaju kao duhovno biće, velika je vjerojatnost da će dugoročno biti nezadovoljne i osjećati će se nepotpuno. Oni koji misle da puno ulažu i provode vremena u radu na sebi - S druge strane ima dosta ljudi koji jako puno pričaju o tome kako ulažu i rade na sebi, no u praksi to nije slučaj. Čitanje gomile knjiga iz samorazvoja, pohađanje raznih seminara bez akivnog i praktičnog konzumiranja u praksi ostaje samo na lijepoj informaciji i to je sve. Rad na sebi zahtjeva kontinuirani rad koji uključuje vježbu i praksu da bi napravili promjenu i unaprijedili kvalitetu svog života. Oni koji rade na sebi i razvijaju svoj potencijal – Osobe koje kontinuirano rade na sebi, ponekad više, nekad manje, no trude se biti u tijeku i primjenjivati stvari u praksi. Osobno mi je drago da ima sve više ljudi koji su prepoznali potrebu rada na sebi i nadam se da će ta brojka samo rasti. Naravno, na svakoj osobi je da pronađe tehnike i alate koji će joj odgovarati, ali je važno da to ne ostane samo informacija, već da se primjenjuje u praksi. U koju skupinu vi pripadate, procijenite sami J  Većina ljudi danas ima problem s vremenom. Vrlo često možemo čuti, a i sami to činimo, kako nemamo vremena za puno stvari koje bi možda voljeli napraviti ili nam je vrijeme krivac za nešto što nismo napravili. Ljudi koji često govore kako nemaju vremena, imaju velik problem s vremenom u realnosti. Izgovori nemam vremena ili da barem imam više vremena već su postale popularne izreke zbog čestog ponavljanja i tretira ih se gotovo kao narodnu mudrost... to je odgovor koji čujemo barem jednom u danu od nekoga ili ga mi sami upotrijebimo u komunikaciji s drugima. Najčešće „vrijeme“ se koristi kao lažno opravdanje u situacijama kada se želimo nekom ispričati ili opravdati. Vjerujem kako svatko od nas može pronaći barem jednu situaciju u životu kada se htio izvući iz neke situacije, poziva na ručak, druženje, kavu s nekim tko mu se ne sviđa i sl. pa je umjesto odgovora da ne želi ići odgovorio: vrlo rado, ali nažalost nemam vremena! Ako ovaj izgovor koristimo često, velika je vjerojatnost da smo kreirali obrazac koji nam postaje glavni izgovor za sve kao neka vrsta „poštapalice“ no ono što je puno važnije je to da mi doista počinjemo iskušavati nedostatak vremena u svom životu. Jednostavno, počinjemo vjerovati kako nemamo dovoljno vremena. I s vremenom možemo primjetiti kako gubimo kontrolu nad svojim vremenom, a time i nad svojim životom. Počinjemo žuriti od jednog hitnog zadatka na drugi, bez slobodnog vremena da se posvetimo nečemu što nam je doista vrijedno. I možda ćete reći da je to stvar dobrog planiranja i organiziranosti, no pitanje je zašto imamo toliko stvari koje moramo obaviti u kratko vrijeme? Zašto pristajemo kreirati tolike obaveze? Naravno, možda trebamo poraditi i na organizacijskim vještinama, no kod većine se radi o obrascu neimanja vremena kojeg su si sami kreirali. Nažlost, tome i doprinosi kolektivna precepcija vremena u zapadnom svijetu koja kaže da živimo u turbulentnom svijetu u kojem ima sve manje vremena. Svaki puta kada izgovorimo ovakvo opravdanje da nemamo vremena, mi mu dajemo našu pozornost i tako sve dok ne postane naša stvarnost. I tada, u nedostatku vremena, reagiramo sve više reaktivno, a sve manje proaktivno, jer vrijeme počinje nama upravljati. Stoga ako ste se prepoznali u ovom obrascu, ako iskušavate frustraciju radi nedostatka vremena u svom životu, bilo bi dobro da ga osvijestite i poradite na njemu. Pogledajte samo na što sve vam odlazi pozornost i gdje ste vi u svemu tome... pogledajte koliko vremena ulažete u sebe i što vam to donosi u životu? KAKO NADVLADATI IZGOVORE 22/09/2010
 Želite li naći krivca, želite li pronaći izgovor? U tome ćete zasigurno uspjeti. I upravo tu leži zamka od oslanjanja na takvo nešto... počet ćete sebe uvjeravati kako vaš izgovor nije ništa loše i počet ćete stvarati obrazac ponašanja. Također, kad nađete izgovor naći ćete i saveznike u tome, jer će se uvijek netko naći tko će „suosjećati“ s vašom situacijom... reći će: znam kako se osjećaš, jer i meni se to događa. No, bitno je shvatiti da izgovori ništa ne rješavaju, s njima nema konstruktivne promjene, već problem koji se doista krije iza tog izgovora postaje sve veći i teži, jer mu izgovorima pridajemo sve veću pažnju. Pa kako nadvladati izgovore? Prije svega trebamo biti jako iskreni prema sebi. Svi ti izgovori naša su umotvorina... mi upravljano našom realnošću. Izgovore treba prije svega osvijestiti i tu je najveći posao, jer većine njih nismo svjesni. Da bismo osvijestili izgovore, moramo kontinuirano raditi na sebi. Dobar način je pratiti i pisati... kad god na se dogodi neko neugodno iskustvo ili potreba za opravdanjem, trebamo stati i zapitati se imamo li izgovor za tu situaciju... i zapisati. Zapisivanjem se dosta toga može osvijestiti. Također, isto učinkovit način otkrivanja izgovora je pitati prijatelje, obitelj da nam kažu koji su naši najčešći izgovori i zapisati... znam da nam je to teško prihvatiti, jer svi to doživljavamo kao kritiku, ali oni mogu biti vrlo dobar izvor informacija. Naravno, kad smo osvijestili obrasce trebamo poraditi na njihovoj promjeni. Neke ćemo uspjeti riješiti samim osvješćivanjem, no velik broj obrazaca nećemo. To je proces i zahtijeva vremena i ulaganja... no, krenite s manjim stvarima, uložite u sebe i višestruko će vam se isplatiti. Zapitajte se, kome trebaju izgovori? Vašim prijateljima, kolegama ili vama? Kako kaže Dr. Camilo Kruz za izgovore u svojoj knjizi „Bila jednom jedna krava“, u kojoj je krava sinonim za izgovor: Vaši ih prijatelji ne trebaju, a vaši neprijatelji u njih ionako ne vjeruju! Stoga, želite li nešto promijeniti, unaprijediti u svom životu? Odbacite svoje izgovore... transformirajte svoje „krave“ J KOLIKO SU IZGOVORI STVARNI? 20/09/2010
 Osim što izgovori s jedne strane predstavljaju lažna opravdanja, s druge strane mogu biti i naša ograničavajuća vjerovanja i uvjerenja. Nisam prošla ispit, jer je profesor baš danas promijenio ispit koji je do sada uvijek bio isti.... Veza nije funkcionirala, jer on nije bio spreman za zajednički život... Nisam napredovala u poslu zato što me moj šef ne voli... Teško da ću uspjeti u tome, jer ima boljih od mene... Voljela bih više čitati, ali jednostavno nemam vremena... Bolje je da to ne započinjem dok nisam sigurna jel sam uopće spsobna za to... Što je za koga lažno opravdanje, a što vjerovanje ili uvjerenje, nema pravila, jer svaka osoba kreira obrasce za sebe. I bilo da se radi o jednom ili drugom, najveći posao je osvijestiti ih i to zahtjeva kontinuirani rad na sebi... svi mi imamo više podsvjesnih obrazaca i navika kojih se teško odričemo, pa ih zato štitimo i teško osvješćujemo. No što je najčešći razlog izgovorima? Strah! Strah od promjene u životu, strah od kritike, strah od javnog nastupa, strah od bolesti, strah od gubitka novca, strah od gubitka statusa, strah od samoće itd. Često nismo niti svjesni čega se bojimo, no upravo podsvjesni obrasci upravljaju našim životom i ti strahovi postaju naša stvarnost koja nas može dovesti do potpune paralize i nedjelovanja. Nažalost, većina ljudi podsvjesno ima strah od promjene u životu... oni će pokušavati nešto promijeniti, no zapravo će napraviti sve da ne dođe do promjene, jer promjena znači nešto novo, nešto nepoznato. A svi volimo našu sigurnu zonu življenja i vrlo često teško se odričemo dobrobiti koje imamo u postojećoj situaciji, bez obzira koliko s njom bili nezadovoljni... na ovaj način mislimo da lakše podnosimo bol i imamo privid manjeg osjećaja krivnje... Naravno, svi mi želimo izbjeći neugodna iskustva, no upravo izbjegavanjem situacija za koje obično imamo izgovor, mogu nas priječiti da poradimo na pravom problemu. Zapamtite, dokle god smatrate da je za vašu situaciju, pa čak i onu najmanju, svakodnevnu kriv netko drugi, nikada nećete učiniti išta da popravite situaciju u svom životu. Stoga, moj savjet vam je: preuzmite odgovornost za svoje rezultate... preuzmite odgovornost za svoj život...  Koliko ste puta u svom životu u komunikaciji s nekim ili sami sa sobom izgovorili: da ali.., nemam vremena, ne mogu jer..., to nije moguće zato što..., ja bih to učinio/la, ali... i sl. Koliko samo izgovora! Nažalost funkcioniramo u svijetu koji je pun izgovora. Ljudi vole imati izgovore zašto nešto ne može ili ne mogu napraviti, no zanimljivo je kako većina njih ne razmišlja na način što sve može. Mislim da je većina ljudi barem jednom doživjela u poslu kako se za neuspjeh ili nedovoljno dobar rezultat traže krivci... uvijek je netko drugi kriv. I što je najbolje, čak i kad se ljudi nađu u situaciji da ne znaju „krivca“, nevjerojatno je kako ga brzo pronađu, pa makar izmislili nešto ili nekoga. Ako ništa drugo, krivac može biti loša gospodarska situacija u zemlji, politika ili neka prirodna katastrofa. Izgovori često znaju postati naši nesvjesni prijatelji i upravo zato ih ponekad teško sami prepoznamo, a negativno utječu na nas tijekom cijelog života. Vrlo mali broj će uopće priznati da se služi izgovorima, jer svi mi ćemo radije reći da su to razumna i logična objašnjenja. Kašnjenje, žurba, nedostatak vremena, nedostatak sposobnosti, nepredvidljive gužve u prometu... ovakva opravdavanja kad ih mi izgovaramo zvuče kao vrlo logična objašnjenja.... i neki ljudi toliko uđu u naviku koristiti određena opravdanja često do te mjere da su im ušla već u naviku.... a svi znamo što znači loša navika – poricanje i izbjegavanje odgovornosti. I najgore je to što u većinu tih izgovora niti sami ne vjerujemo, jer znamo da je to laž, da smo to izmislili kako bi opravdali svoje ponašanje, kako bi sakrili krivnju i nelagodan osjećaj. A ako smo neiskreni prema sami sebi pitanje je kako onda možemo biti iskreni prema drugima?! No, ako često ponavljamo određene izgovore, postoji velika opasnost da to postane naš obrazac ponašanja i dio našeg sustava vjerovanja... svjesno, većina ljudi počinje vjerovati u to što govori, ali nesvjesno radi se o varanju samog sebe... i to postaje naša realnost i frustracija, jer postajemo usmjereni na izgovore koji u sebi sadrže destruktivne osjećaje, bez obzira koiko god nam se na svjesnom nivou to čini logičnim objašnjenjem. Ako vam je za nešto izgovor nemam motivacije, to znači da ste usmjereni na neimaštinu i osjećaj nemoći... Budite iskreni prema sebi i razmislite... koje vi izgovore najčeće koristite? MOŽDANI VALOVI I STANJA UMA 19/07/2010
Moždani valovi su obrasci električnih valova koji se nalaze u mozgu svake osobe i oni određuju u kakvom stanju se nalazi naš um. Moždani valovi dijele se u 4 osnovne kategorije: beta, alpha, theta i delta. Pa idemo vidjeti kakvo stanje uma iskušavamo u pojedinoj kategoriji.  Beta - moždani valovi kreću se od 14 do 30 ciklusa u sekundi. To je stanje svjesnosti, budnosti, odnosi se na svakodnevne radnje i pozornost je na vanjskom svijetu. Na ovom nivou mi analiziramo, procjenjujemo, intenzivno razmišljamo... hrpetina misli nam prolazi kroz um. Za aktivnosti na ovom nivou potreban nam je visok stupanj koncentracije i mentalni napor. Također, beta nivo je povezan s kordinacijom pokreta i vida. Ovaj nivo uma još nazivamo linerani um, on je vrlo ograničen, jer je socijalno uvjetovan. Alpha - moždani valovi kreću se od 8 do 13 ciklusa u sekundi. Ovo je stanje opuštene, ali budne, proširene svjesnosti. Na ovom nivou iskušavamo relaksaciju, vizualizaciju, kreativnost... osjećaj mira i blagostanja. Ovo je nivo programiranja i reprogramiranja, na njemu se nalazi naša memorija i programi naših sustava vjerovanja zbog kojih ulazimo u realnosti koje iskušavamo – naša podsvjest. Ovo je prirodno stanje uma te djeca do 7 godine života isključivo funkcioniraju na alpha nivou uma koji je bez barijera, pa se zato praktički cijeli naš život iskreira u tom periodu života. Inače, 8 Hz je ritam moždanih valova kad su naša lijeva i desna strana mozga savršeno sinkronizirane i to budi onaj dio mozga koji inače ne koristimo. Theta - moždani valovi kreću se od 4 do 7 ciklusa u sekundi. Ovo je stanje sanjanja i duboke relasacije, stanje meditacije i intuicije. Na ovom nivou nalaze se sve informacije iz svih kvantnih realnosti, možemo slobodno reći iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pa je upravo ovo nivo gdje se događa fenomen deja vu, kad sanjamo nešto što se dogodilo ili će se dogoditi, i sl. Ovo je također prirodno stanje uma i zato je moguće u njemu bivati svjesno. Kad dosegnemo ovaj nivo uma, mi gubimo osjećaj tijela, ulazimo u kvantne realnosti i možemo crpiti informaciju koju god želimo (remote viewing). Delta - moždani valovi kreću se manje od 4 ciklusa u sekundi. Ovo stanje je stanje dubokog sna bez snova i povezano je s iscjeljenjem i regeneracijom. Na ovom nivou tijelo spava no um radi i tu se događa remote influencing – stanje naše nesvjesne aktivnosti na kojem se događa manifestacija bilo koje kvantne realnosti koju onda iskušavamo na beta nivou. Kao i alpha i theta, ovo je također prirodno stanje uma u koje možemo ući na svjestan način. Alpha, theta i delta stanje uma su bitni za upravljanje našim realnostima. Stoga je za početak ovladavanje alfa stanjem od izuzetne važnosti, jer se na njemu nalaze svi naši programi, svi naši obrasci i kompletna operativna sposobnost. Iskusite alfa stanje uma s ovom prekrasnom glazbom s binauralnim ritmovima vrhunskog glazbenika Etne klikom na www.etnamusic.net/binauralalbums/aloha ŠTO KREIRA NAŠU REALNOST? 11/07/2010
Naš sustav vjerovanja oblikuje našu realnost... svaka misao oblikuje naše iskustvo... na ono što se usmjerimo to raste... promjena misli utječe na našu realnost... naša svijest kreira našu realnost... | SELF-REFRAMING U POKRETU! Sve stranice su prilagođene
za pregled putem iPhonea, HTC-a i drugih smart mobitela J Želite li primati e-mail novosti i obavijesti? PRIJAVITE SE OVDJE      DOŽIVITE DUBOKU RELAKSACIJU I MIR OVOM MOĆNOM GLAZBOM  O meniKatarina Pavliša je stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj. Certificirani je profesionalni Life Coach.... opširnije  ArhivaFebruary 2011 KategorijeAll |
QUANTUM ZONA
RSS Feed