<![CDATA[QUANTUM ZONA - BLOG]]>Mon, 28 Feb 2011 02:52:36 +0100Weebly<![CDATA[KVANTNI COACHING: NEURONI UVJETOVANOSTI]]>Sun, 27 Feb 2011 20:26:22 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/02/kvantni-coaching-neuroni-uvjetovanosti.htmlPicture
Jedna od fenomenalnih činjenica o ljudskom mozgu je ta da možemo funkcionirati na visokim razinama složenosti, reagirati na brojne poticaje u našem okruženju, te istodobno donositi trenutačne odluke o tome što nešto znači i što učiniti. No, ponavljanjem određenog iskustva stvaramo neuroasocijacije pa ne moramo stalno donositi nove odluke. Drugim riječima, mi učimo iz naših iskustava i temeljem naučenog odgovaramo na nove situacije čime jačamo postojeće neuronske veze između pojedinih živčanih stanica, te na taj način kreiramo programe putem kojih funkcioniramo u životu.

Također, naš mozak može kreirati programe ne samo temeljem ponovljenih iskustva, već i u stresnim uvjetima. Promjene na mozgu i neuroasocijacije mogu nastati iz doživljene traume, a trauma može biti bilo koji stresan događaj u životu, što nam otkriva i današnja tehnologija kojom se mogu promatrati takve promjene mozga.

Vrlo često mnoge neuroasocijacije su razni obrasci koji su nastali prilikom loma naše životne paradigme, osobito dok smo bili mala djeca, a zbog kojih danas imamo iskrivljenu percepciju stvarnosti. Naša realnost je kao ekran na koji projiciramo slike iz naše prošlosti. Iako i u odrasloj dobi iskušavamo razna neugodna stanja i događaje, uzrok tim iskustvima se obično nalazi u djetinjstvu ili čak dublje, dok se još nismo niti rodili.

Britanski psihoanalitičar i psihijatar John Bowlby ističe da dijete kroz interakciju s roditeljima ili drugim osobama koje sudjeluju u odgoju djeteta, razvija "unutarnje radne modele" koji formiraju njegova očekivanja u odnosima i drugim područjima života. S vremenom ti modeli postali filteri kroz koje dijete, a kasnije kao odrasla osoba, rekonstruira nova iskustva i odnose s ljudima u skladu s očekivanjima i iskustvima iz prošlosti, te kreira implicitna interna pravila koja se odnose na interakciju s drugima. Pa tako primjerice, ukoliko je osoba doživjela odbijanje u komunikaciji i zbog toga se priprema na odbijanje u daljnjim komunikacijama te čini sve da se to ponovno ne dogodi, znači bori se protiv tog iskustva, velika je vjerojatnost da će upravo to kontinuirano iskušavati.

Naravno, ti modeli i obrasci o kojima govorimo su podsvjesni i u bitnoj mjeri nam određuju naša kretanja u životu, te stvaraju „začarane krugove“ u kojima stalno ponavljamo jedna te ista iskustva. I unatoč tome što na svjesnom nivou odlučimo prekinuti određeni obrazac, on će se opet manifestirati sve dok taj program trajno ne transformiramo u našoj podsvijesti.

Promislite... U kojim emocionalnim iskustvima koja se ponavljaju pronalazite sebe? Što očekujete od pojedinih odnosa – s voljenim osobama, prijateljima, obitelji, kolegama? Koja  iskustva smatrate da su uvjetovana prošlošću? Na koji način bi vaš život bio drugačiji da ste slobodni od te uvjetovanosti?

Za efikasnu promjenu „unutarnjih radnih modela“ može vam pomoći kvantni coaching.  Slobodno se javite... coaching se odvija prema dogovoru, fizičkim susretom ili na daljinu video načinom putem Skype-a, a uvodni razgovor je besplatan.
]]><![CDATA[ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 3/3]]>Sun, 20 Feb 2011 12:25:16 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/02/to-nas-djeca-ue-o-ivotu-33.htmlNastavak posta: ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 2/3

 Picture
Budite otvoreni za sve mogućnosti i "lude" ideje. Shunryu Suzuki u knjizi Beginner's Mind kaže: U umu početnika postoji mnogo mogućnosti; u stručnom umu samo nekoliko. Vi možete biti stručnjaci, no da biste naučili, vaša čaša treba biti prazna. Nažalost, čaše mnogih odraslih osoba su prepunjene isprikama, predrasudama i skepticizmom. Zdrava, nepristrana sumnja je dobra stvar, no većina odraslih će naći milijun razloga zašto nešto ne može ili nije učinjeno. No, život je prekratak da bi se okružili s osobama zatvorenih umova.

Budite svjesni da ste stvaralačko biće. Pitajte bilo koji prvi razred tko je među njima umjetnik ili kreativac i gledajte koliko će ih dignuti ruke u zrak. Kad biste ih to isto pitali za vrijeme fakulteta, jedva bi dobili jednu ruku u zrak. Bez obzira na vaše zanimanje ili obrazovanje – jeste li umjetnik, dizajner, učitelj ili inženjer – vi ste vrhunski kreativna osoba. Ako sumnjate u ovo, potisnuti ćete svoj pravi potencijal i veliki doprinos.

Smijte se i uživajte. Naravno, svoj posao prihvatite ozbiljno. No, nema razloga da sebe shvaćate preozbiljno. Pravi užitak koji vi projicirate svojim istinskim osmjesima i spontanim smjehom su zarazni. Hladna ozbiljnost je raspoloženje koje je također zarazno. Stoga, koje raspoloženje je privlačnije? Koje raspoloženje želite da se reflektira natrag na vas? Smijeh i osmijeh su darovi sami sebi i drugima.

Usporite. Naravno fokus je važan, ali nije svako odvraćanje pozornosti loša stvar. Zaustavite se i promotrite svijet oko sebe. To potiče maštu. Malo dijete kad hoda po putu zaustavit će se kad uoči svaku novost okolo sebe, dok mi odrasli smo nestrpljivi i želimo doći što prije do cilja. Na ovaj način odrasli razmišljaju o sreći – ona je uvijek u budućnosti: Samo da mi je doći tamo ili ostvariti tu i tu situaciju! Ta stalna orijentacija na budućnost uzrokuje preskakanje mnogih izvanrednih stvari u životu koje se nalaze upravo ovdje i sada. Stoga, usporite i dopustiti sebi da vas s vremena na vrijeme iznenade čudesne stvari života oko vas.

Share |
]]><![CDATA[ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 2/3]]>Tue, 15 Feb 2011 14:27:10 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/02/to-nas-djeca-ue-o-ivotu-23.htmlNastavak posta: ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 1/3

 Picture
Nemojte se baviti impresioniranjem drugih ljudi. Unatoč tome što se neka djeca vole postaviti kao glavna, mala djeca su sposobna prirodno biti u sadašnjem trenutku i bez straha o tome što drugi misle o njihovom ponašanju. Vrhunski dirigent Benjamin Zander je rekao: Najvažniji trenutak je upravo sada... Tu se ne radi o impresioniranju drugih, niti je riječ o sklapanju idućeg posla, već o doprinosu nečemu. Kada se nalazimo u sadašnjem trenutku i zaista se bavimo svojim idejama i poslom, sama ideja da pokušamo impresionirati druge je nelagodna smetnja.

Budite ludo znatiželjni, postavljajte puno pitanja. Većina ljudi smatra da je formalno obrazovanje dobivanje odgovora, no pitanja su puno važnija. Što ako i Pitam se zašto je stvar mašte i angažmana, jer prvo dolaze pitanja, a zatim počinje istraživanje i otkrića tj. učenje. Djeca su kao neka vrsta mini znanstvenika u smislu da su prirodno i nezaustavljivo znatiželjna o svijetu oko njih. Odrasla osoba s neutaživom znatiželjom nikada neće prestati učiti i rasti. To je znatiželja koja nas gura naprijed. Pa tako najbolji učitelji i voditelji stimulirati će naše prirodne radoznalosti. Kako kaže Richard Saul Wurman, osnivač TED-a: Nikada nećete naučiti stvari kada dobijete točan odgovor, ali ćete za to biti nagrađeni u školi!

Pokažite svoj entuzijazam. Ne moramo niti spomenuti kako su mala djeca oduševljena oko bilo čega. Još u osnovnoj školi djeca su poprilično zaokupljena različitim aktivnostima u kojima su potpuno angažirana i entuzijastična što obično počinje opadati nakon prvih tjedana srednje škole. No, taj entuzijastični učenik je još uvijek u vama... samo zamislite što bi se moglo dogoditi kada biste iskombinirali to dijete s vještinama, znanjima i mudrostima osobe kakva ste danas!

Potaknite druge. Doista je iznenađujuće vidjeti kako čak i vrlo mala djeca pomažu i potiču druge. Također, dobri učitelji i dobri vođe nadahnjuju i potiču druge.  No što trebamo učiniti kad se osjećamo obeshrabreni? Stara Zen izreka ima jednostavan odgovor: Ohrabri  druge, jer ono što dajete to ćete dobiti nazad.

...još neke zanimljive lekcije pročitajte u idućem postu
Share |
]]><![CDATA[ŠTO NAS DJECA UČE O ŽIVOTU 1/3]]>Thu, 10 Feb 2011 16:54:56 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/02/to-nas-djeca-ue-o-ivotu-13.htmlPicture
Od djece možemo jako puno toga naučiti. Velik broj odraslih se angažira oko ponašanja djece, no vrlo mali broj dopušta sebi biti poput djeteta i prihvatiti ponašanja koja su najbolje što djeca mogu biti. Naravno, nije poanta postati doslovno kao djeca u svakom pogledu, jer primjerice grupa četverogodišnjaka sigurno neće izgraditi sljedeći svemirski brod ili pronaći lijek za neku ovogodišnju zaraznu bolest. No, u pogledu osobnog razvoja, promatranje prirode male djece nudi nam korisne i praktične prijedloge za promjenu našeg pristupa životu kao odraslih osoba. Vjerojatno bi mogli pronaći jako puno stvari koje djeca čine, a koja su nama poželjna, no evo nekoliko važnih lekcija.

Biti potpuno u sadašnjem trenutku. Kao odrasli vrlo često živimo u prošlosti ili smo usmjereni na budućnost. Mnogi odrasli u životu se vode raznim predrasudama, konceptima, pa čak i ljutnjom o nečemu što se dogodilo davnih dana ili čak nekoliko stotina godina prije nego što su se uopće rodili. Mala djeca se ne brinu i ne uzrujavaju oko prošlosti ili budućnosti. Ono što im je najvažnije je sadašnji trenutak. Kako kaže Thich Nhat Hanh: Najdragocjeniji dar koji možemo ponuditi drugima je naše prisustvo.

Dopustiti si spontanost. Kao odrasli često smo pretjerano kruti i previše se brinemo oko toga što drugi misle i što će reći, pa se prilagodimo tome prije nego što smo i nešto pokušali napraviti. Naravno ovdje nije riječ o anarhiji već o povratku na neka ponašanja djeteta kada smo postupali više prema intuiciji, te dopuštali sebi određene hirove i prepustili se trenutačnim impulsima da nas odvedu do spontanih otkrića. Naš strah i sklonost usmjeravanja misli na prošlost i budućnost upravo su glavna prepreka spontanosti.

Krećite se! Kretanje znači živjeti i rasti. Kada smo bili djeca, nitko nam nije morao reći da izađemo iz kuće. Igrali bi se lovice, vozili biciklom ili igrali odbojku sve dok nije pao mrak i ne bismo više vidjeli loptu. Kretanje i vježbanje je način kako djeca uče, a sama tjelovježba poboljšava kognitivne sposobnosti i pamćenje kod odraslih. Homo sapiens je razvijen za mnogo više kretanja nego što to danas čini prosječan čovjek. Kretanje je najprirodnija stvar od svih, stoga se treba kretati i poticati druge da to čine. Dr. John Medina kaže: Naš mozak je građen za hodanje – 20 kilometara na dan!

... slijedi nastavak u idućem postu
Share |
]]><![CDATA[PODUZETI AKCIJU]]>Thu, 27 Jan 2011 09:59:49 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/01/poduzeti-akciju.htmlPicture
Vrlo često zaglavimo u pasivnosti, u situacijama kada ne poduzimamo akcije zato što počnemo sumnjati u to što želimo učiniti ili zbog perfekcionizma, rastresenosti ili pustog planiranja koje nas potroši prije nego što smo uopće krenuli u akciju. Osim što si sami natovarimo hrpetine aktivnosti i nađemo se u vrtlogu obaveza, većina ljudi izgubi pojam što je uopće važno i kako ostvariti ono što ih čini sretnim i zadovoljnim.

Stoga evo nekoliko smjernica odnosno podsjetnika za poduzimanje akcija koje mogu biti vrlo korisni, a na koje često zaboravimo: 

Nemojte previše razmišljati. Previše razmišljanja vrlo često vodi u slučajeve kad zaglavimo ili se vrtimo stalno u krug. Svakako treba imati jasnu viziju kamo idete, što želite ostvariti i zašto, ali nemojte se zaglaviti u razmišljanju, već krenite u akciju.

Samo počnite. Sva ta silna planiranja neće vas dovesti nigdje. Trebate poduzeti prvi korak, bez obzira koliko on bio „malen“ ili nesiguran. To će vam dati motivaciju i otvoriti će vrata za daljnje korake.

Zaboravite na perfekciju. Perfekcionizam je neprijatelj akcija i nemojte dozvoliti da vas on zaustavi u činjenju. Uvijek možete popraviti. Svaki korak koji ste napravili, pa makar on bio nesavršen je prilika za učenje i unapređenje. Bolje da ste napravili prvi korak koji nije savršen i krenuli u akciju, nego da ga niste napravili zato što želite da bude savršen i time niste poduzeli ništa.

Ne žurite se. Uobičajena pogreška. Puno aktivnosti u malo vremena ne znači da ste nešto napravili. Kad uočite da brzate ili radite previše aktivnosti odjednom, to je odličan pokazatelj da trebate usporiti. Od previše aktivnosti pozornost će vam biti raspršena, a bez kvalitetnog fokusa nema rezultata.

Fokusirajte se na važne akcije. Odaberite jednu bitnu aktivnost koju trebate napraviti danas i fokusirajte se na nju. Kad to završite tada krenite na sljedeću i tako redom.

Poduzimajte „male“ korake. Veliki zalogaji bi vas mogli ugušiti... veliki koraci mogli bi vam početi izgledati daleki i nedostižni pa ćete izgubiti motivaciju. S malim koracima uvijek funkcionira. Svaki odrađen mali korak je uspjeh koji će vas tjerati na daljnje uspjehe.

Negativne misli ne vode nikuda. Sumnjate u sebe? Niste sigurni da li je to najbolje rješenje? Prestanite razmišljati o negativnim ishodima. Naravno da možete naići na prepreke u realizaciji, no ako imate ideju i pozitivno razmišljate tada ćete s lakoćom i te prepreke otkloniti ukoliko se uopće i pojave. Ne zaboravite, ono o čemu razmišljamo kreira našu realnost.

Sastanci nisu poduzimanje aktivnosti. Vrlo česta zabluda kod rukovoditelja, organiziraju sastanke kako bi nešto realizirali. Nažalost, sastanci sami po sebi vrlo često znaju biti prepreka na putu realizacije. Stoga ukoliko organizirate sastanke, neka služe za dogovor, a ne kao način poduzimanja akcija.

Pričanje (obično) nije poduzimanje akcije. Osim ukoliko je aktivnost koju želite realizirate prezentacija, govor i slično ili ukoliko ste primjerice TV izvjestitelj. Najčešće, pričanje je samo pričanje. Svakako, komunikacija je nužna, no nemojte ju miješati s poduzimanjem akcija.

Planiranje nije akcija. Da, trebate plan i napravite ga kako bi znali što trebate činiti. No napravite ga brzo i krenite u akciju što prije.

Čitanje o poduzimanju akcija nije akcija. Upravo čitate članak o poduzimanju akcija, pomalo ironično, zar ne? No, neka ne ostane na tome i primite se posla :)

Ponekad je bolje ne poduzeti akciju. Iako zvuči pomalo proturječno ovomu svemu do sada napisano, no i to ponekad može biti najbolje rješenje. Ukoliko shvatite da će vam određena akcija donjeti više štete nego koristi ili vam baš nije čista ili jasna, razmislite da li vam je ta akcija nužna ili ne.

“Pričanje neće skuhati rižu” (Kineska poslovica)

]]><![CDATA[AIKIDO ŽIVOTNE LEKCIJE]]>Thu, 20 Jan 2011 09:59:27 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/01/aikido-ivotne-lekcije.htmlPicture
Umjetnost Aikida sadrži mnoge lekcije koje možemo primjeniti na svakodnevne situacije, osobito one izazovne i zahtjevne koje uključuju komunikaciju s drugim ljudima. Aikido znači način duhovnog sklada i tu vještinu je osmislio Morihei Ueshiba 1920.godine koja je nastala kao potreba za samoobranom od napadača. Ova borilačka vještina s jedne strane je efektivna i snažna kao što su karate ili judo, a s druge strane je nenasilna i nudi aplikacije harmonije i mira kojima kreiramo situacije u kojima se konflikt niti ne može dogoditi.

Ueshiba-sensei, poznat kao veliki učitelj, bio je vrhunski borilački umjetnik te filozof i vrlo duhovni čovjek, koji je provodio puno vremena pričajući sa svojim učenicima o dubljem značenju koje donosi Aikido. On je rekao: Svemir nas uvijek uči Aikido, iako mi to ne percipiramo. Ueshiba je smatrao da je svemir naš najveći učitelj i naš najbolji prijatelj. Kaže da cilj ratnika nije ubiti ili uništiti već poticati život na kontinuirano stvaranje.  

Aikido je nenasilan i naglašava koncept prihvaćanja umjesto protivljenja sili druge osobe ili situacije. U Aikidu nitko ne napada. Ako želiš napasti prvi kako bi postigao prednost, to je dokaz da je tvoj trening nedovoljan, rekao je Ueshiba. No to ne znači skrivanje ili bježanje od napada... Aikido nije pasivan već se dopušta da druga strana napadne i u protunapadu se koristi agresija i energija napadača. Na taj način, protivnika se može poraziti korištenjem negove sile, a ne korištenjem vlastite energije za pružanje otpora.

Evo nekoliko praktičnih lekcija iz Aikida koje možemo primjeniti u životu općenito, te u zahtjevnim situacijama i u ophođenju s agresivnim osobama:

1. Budite ovdje i sada. Ukoliko stvarno slušate, anagažirani ste i susosjećate s nekim tko vas izaziva tada morate u potpunosti biti svjesni svoje trenutačne situacije, pozicije druge strane i svih suptilnih signala. Osjetite u potpunosti situaciju u kojoj jeste i usmjerite svoju pozornost, jer tu leži potrebna energija za kvalitetno usmjeravanje situacije. Uostalom, svatko tko je vaša publika u datom trenutku, bez obzira na to kakva ona bila, zaslužuje vašu pozornost.

2. Fizička pojavnost nije važna.  U Aikidu se ne radi o fizičkoj snazi. Dobro utrenirana osoba može neutralizirati fizički puno jačeg protivnika. Ne trebate se osjetiti prestrašeno ako se druga osoba postavlja i prejudicira da je jača ili daje do znanja da ste u slabijem položaju, bez obzira što ste primjerice mlađi ili niži. Bitno je samo da ste dobro utrenirani, spremni i pozorno slušate svojim ušima, očima i cijelim tijelom.

3. Težite harmoniji. Ki u prijevodu znači životna sila. To je životna energija koja teče u aposlutno svemu. Aikido nas uči kako biti u harmoniji s energijom svemira i kako upotrijebiti tu životnu energiju, a ne joj se opirati. U Aikidu, snaga i energija ne leže u fizičkom tijelu koje je ionako ograničeno, već u snazi životne energije koja je neograničena. Mi ne možemo upravljati životnom silom, ali možemo kreirati optimalnu situaciju unutar sebe kako bi ta životna sila radila za nas, rekao je Aikido majstor Kensho Furuya. Potpuna pozornost, mirnoća, prisutnost kao i opuštenost u kretanju pomažu nam u stvaranju optimalne situacije u kojoj ta energija može nesmetano teći.

4. Ne zauzimajte obrambeni stav. Ukoliko je druga strana agresivna ili čak neprijateljski raspoložena prema vama, nemojte reagirati na isti način, jer takav obrambeni način nikada ne funkcionira. Kada dozvolite da se stresna situacija i vaš obrambeni stav pretvore u osjećaj iritacije, straha, nemira ili ljutnje, vaše razmišljanje postaje zamagljeno i vaše akcije, uključujući i govor, mogu postati vrlo impulzivne i blesave. Zapamtite, nije stvar u tome hoćete li pobijediti ili izgubiti. Zadržavajući smirenost i fokusiranost mi možemo odmjereno uzvratiti umjesto da reagiramo emotivno.

5. Ostanite uravnoteženi. Pravilno i uravnoteženo disanje je presudno za kreiranje optimalne situacije za nesmetani tijek životne energije. Vježbajte pravilno disanje, posebno ukoliko vas vaše emocije tjeraju u reaktivnost. Budite svjesni svojeg centra tijela, a on se nalazi oko 2 prsta ispod pupka i taj centar je vaš unutarnji kompas. Kako biste bili dobro uravnoteženi fizički i psihički, trebate održavati dobar položaj tijela, a to znači stajati s oba stopala na podu. Fizička neravnoteža, kad ste primjerice naslonjeni negdje na jednu stranu ili svoju težinu tijela održavate više na jednoj nozi, može vam pridonjeti da se osjećate i izgledate slabiji na nekom nivou iako toga niste svjesni. Prilikom disanja, zamislite da je vaš dah smješten u centru vašeg tijela... disanje iz centra tijela je zajedničko mnogim meditacijama.

6. Ne odnosite se prema drugima kao prema neprijatelju. Oni koji vas izazivaju nisu vaši neprijatelji. Jedini pravi neprijatelj je u nama samima. Pravi neprijatelji su strah, nepovjerenje u sebe, ljutnja, defokusiranost, zavist i sve druge emocije koje remete tijek životne energije. Ključno načelo borilačkih vještina je poštivanje protivnika. U Aikidu možete neutralizirati ili savladati protivnika bez da mu nanosite štetu. Borba je odupiranje i samo stvara više konflikta koji troše energiju i u konačnici nema rezultata. U poslu i životu općenito, pokušaj da druge napravite ludim ili upustite se u borbu je podlo i kontra-produktivno.

7. Prepustite se tijeku energije. To ne znači biti pasivan, nego baš suprotno. Prepuštanje tijeku energije dolazi iz potpune svjesnosti i razumijevanja kako realnost doista funkcionira. Zapamtite da su svemir i priroda naši najbolji učitelji. Primjerice, energija potoka prolazi kroz šumu glatko stvorivši svoj put oko stijena i mnoštvo prirodnih prepreka. Kad ste smireni i u ravnoteži bez obzira na situaciju u kojoj se nalazite, tada vaša prirodna energija može teći nesmetano. Ali ako se opirete stresu i ljutnji, tada će se vaša energija raspšiti što će dovesti do loših rezultata za sve prisutne.

I zapamtite, nema razloga da se osjećate prestrašeno. Jedina osoba koja vas može izbaciti iz ravnoteže ste vi sami.

]]><![CDATA[MOĆ RIJEČI HVALA]]>Thu, 13 Jan 2011 10:00:14 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/01/mo-rijei-hvala.htmlPicture
Reći hvala nije tako teško. No, riječi mogu izgubiti smisao ako su izgovorene samo kao naučene riječi bez iskrenosti ili bez iskazivanja zahvalnosti kroz sitne geste. Upravo jednostavne stvari koje činimo u znak zahvalnosti čine nas sretnima i mogu nam drastično promijeniti život.

Evo nekoliko gesta iskazivanja zahvalnosti nekoj određenoj osobi ili općenito u životu: 

ü  Recite hvala. Kad netko učini nešto lijepo za vas, nevažno koliko malo to bilo, sjetite se reći istinski reći hvala. Ako ta osoba nije trenutačno kraj vas, nazovite je ili pošaljite poruku zahvale. I sami vjerojatno znate kako je lijepo dobiti par riječi zahvale za nešto što ste učinili. Ne trebate slati nekave posebne formalne zahvalnice, neka to bude primjerice kratak email u kojem se zahvaljujete za određenu stvar koju je osoba učinila za vas. To će vam oduzeti 1-2 minute.

ü  Zagrlite nekoga… naravno ako je primjereno. Vrlo često živimo s voljenim osobama, a da im ne iskazujemo ljubav i zahvalnost. Nemojte zanemarivati taj važan segment odnosa. Dovoljan je samo zagrljaj, ali zagrljaj s kojim ne očekujete nešto zauzvrat.

ü  Zahvalite na današnjem danu. Zahvala ne treba uvijek uključivati drugu stranu, možete zahvaliti životu kao takvom. Kad se probudite, pozdravite dan… budite zahvalni za život.

ü  Učinite nekome uslugu. Učinite nešto lijepo za nekoga, bez očekivanja nečega zauzvrat… neku sitnicu. Počastite ga kavom, pomognite mu odraditi neki zadatak i slično. Razmislite što osoba voli ili treba… mala gesta govori više nego bilo koje riječi.

ü  Poklonite nešto. To ne mora biti ništa skupo niti otmjeno, ali neka bude od srca. Možete i sami načiniti neki poklon, budite kreativni.

ü  Recite osobi za što ste joj sve zahvalni. Na taj način ćete osobi dati do znanja što cijenite i što vam je važno.

ü  Iznenadite osobu. Pripremite omiljeno jelo za večeru voljenoj osobi, napišite nešto lijepo što će vaše dijete pročitati kad otvori užinu u školi…

ü  Zahvalite se negativnim stvarima u životu.Ovo je svakako najteže. Kad stvari krenu u krivom smjeru, kad nas drugi povrijede, kad nismo dobre volje, tada nismo raspoloženi reći hvala. No, u tim trenucima, to je najvažnije. Uvijek postoji dva način gledanja na istu stvar. Vrlo često kad nešto smatramo kao negativno – stresno, tužno, teško, štetno, nepovoljno, tu istu stvar možemo sagledati na pozitivniji način. Upravo je zahvala odličan način koji će nas podsjetiti kako postoji i pozitivna strana svega. Svaki problem možemo gledati i kao priliku za osobni rast i kreativnost.

I zapamtite, zahvalnost je navika koja privlači u naš život pozitivnost i uspjeh, jer zahvalnost:

… nas podsjeća na pozitivne stvari u životu. Sretni smo s ljudima kojima smo okruženi u životu, bilo da se radi o voljenim osobama ili nepoznatnim osobama koje smo sreli i koji su bili ljubazni prema nama.

… pretvara negativne stvari u pozitivne. Imate li problema na poslu? Budite zahvalni na izazovima i činjenici kako vam život nije dosadan. Budite zahvalni što možete naučiti iz tih izazova. Budite zahvalni što time postajete jača osoba.

… nas podsjeća na ono što nam je važno. Teško je žaliti se na neke sitnice kada ste zahvalni što ste živi i zdravi.

… usrećuje druge, a time i nas same. Jednostavno reći hvala nekome može učiniti veliku promjenu u životu te osobe. Ljudi vole biti cijenjeni na tome tko su i što rade. To ne košta ništa (ili vrlo malo ako primjerice zovete osobu telefonski), a nekoga će učiniti sretnim. I što je najvažnije, usrećiti nekog drugog znači usrećiti samog sebe.

]]><![CDATA[ŽIVJETI ZAHVALNOST]]>Wed, 05 Jan 2011 20:52:57 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2011/01/ivjeti-zahvalnost.htmlPicture
Jeste li ikada na par minuta sjeli u miru, zatvorili oči i razmislili na čemu i komu ste sve zahvalni u svom životu? Koliko je zahvalnost inkorporirana u vaš način života?

Iznenađujuće je kako jedan jednostavan i pozitivan čin kao što je zahvalnost može promijeniti puno toga u životu svake osobe. Upravo je moć zahvalnosti ogromna i može bitno utjecati na naš život… učiniti nas pozitivnijim, produktivnijima i uspješnijim osobama.  To naravno ne znači da time postajemo savršeni, jednostavno sretniji. No, zahvalnost treba biti inkorporirana u naš način života… zahvalnost treba svakodnevno živjeti. Pa evo nekoliko jednostavnih načina koje možete primjeniti u svom životu (slobodno izaberite ono što smatrate da se uklapa u vaš način života):

1.     Jutarnji ritual zahvalnosti. Svako jutro uzmite 1 minutu svog vremena i promislite o ljudima koji su učinili nešto lijepo za vas i o stvarima na kojima ste zahvalni u svom životu. Naravno, nemojte se truditi obuhvatiti sve u svom životu, neka bude spontano. Jedna minuta je dovoljna ako ste svoju pozornost posvetili iskreno i kvalitetno.

2.     Kad imate težak dan, napravite listu zahvalnosti. Svi mi ponekad imamo “loše” ili stresne dane. Jedan od načina kako možemo takav dan pretvoriti u puno bolji je napraviti listu svih stvari na kojima smo zahvalni u životu. Uvijek postoje mnoge stvari na kojima možemo biti zahvalni, od osoba koje volimo, do zdravlja, posla, krova nad glavom, hrane, odjeće… i života općenito.

3.     Umjesto ljutnje ili kritike, iskažite zahvalnost.  To zahtijeva veliku promjena u ponašanju. Zapravo totalni preokret… i da, nije nimalo lak zadatak, ali donosi ogromne dobrobiti. Ako ste primjerice ljuti na suradnika, jer je nešto krivo učinio, pokušajte ne reagirati ljutito već udahnite duboko par puta, smirite se i pokušajte razmišljati o razlozima za što ste zahvalni toj osobi. Što je ta osoba učinila lijepo za vas? Što je ta osoba odradila dobro? Iako je to težak zadatak, pronađite nešto. Fokusirajte se na one stvari koje vas čine zahvalnim i to će polako promijeniti vaše raspoloženje, a dugoročno poboljšati vaš odnos i pomoći da stvari funkcioniraju bolje. Isto je i s kritikom, posebno u emocionalnim odnosima. Važno je moći međusobno dijeliti probleme, ali ne na način kritiziranja, već iz pozicije učenja i zahvalnosti. Na taj način odnos će postati jači i pun ljubavi.

4.     Budite zahvalni kad se suočavate s izazovima. Mnogi ljudi vide poteškoće kad se suočavaju s teškim situacijama. Kad nešto pođe krivo, odmah pronađu razlog žaliti se i sažaljevati sebe, a to ih neće odvesti nikamo. Umjesto toga, naučite se biti zahvalni na izazovima. To je prilika za učenje i osobni rast, te će vas transformirati iz osobe koja se žali u pozitivnu osobu koja se stalno unapređuje, a tako ćete unaprijediti svoj život.

5.     Budite svjesni onoga što imate, a ne onoga što nemate. Jeste li se ikada osvrnuli oko sebe i zapitali kada ćete konačno imati tu kuću ili auto iz snova ili shvatili da vaši prijatelji imaju bolje uređaje ili karijeru od vas? Budite zahvalni na onome što već imate i shvatite da sreća nije odredište, ona je već tu gdje jeste.

I ne zaboravite biti zahvalni samom sebi, za sve što ste do sada učinili… važno je prepoznati  vlastita postignuća.

Na čemu upravo sada možete biti zahvalni?

]]><![CDATA[SRETNA NOVA GODINA]]>Fri, 31 Dec 2010 20:22:26 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2010/12/sretna-nova-godina.html
Picture
]]><![CDATA[NOVOGODIŠNJE ODLUKE]]>Wed, 29 Dec 2010 14:26:40 +0100http://www.self-reframing.com/2/post/2010/12/novogodinje-odluke.htmlPicture
Ponovno je stiglo to doba godine kada ljudi razmišljaju i donose novogodišnje odluke. Tradicijski, kraj prosinca je vrijeme refleksije, nostalgije i odlučivanja. Kao da naš život ovisi o velikim odlukama koje donosimo jednom godišnje. Pogledamo li malo dosadašnje kolektivno iskustvo, svi znamo da ta strategija ne funkcionira. 

Interesantno je kako puno ljudi donosi takve odluke, ali ih i vrlo brzo prekrše. Vječni klasici novogodišnjih odluka su mršavljenje ili poboljšanje tjelesne forme. Obično to izgleda ovako: Iduće godine ću smršaviti… manje ću jesti samo da prođu ovi blagdani i ova fina hrana! Što je i normalno nakon obilne hrane koja je zastupljena za njihovim blagdanskim stolom J

Osim fizičkog izgleda, mnoge novogodišnje odluke odnose se na prestanak pušenja, bolju organiziranost, pomaganje drugima, posvećivanje više vremena sebi itd. Većina ljudi donosi iste odluke svake godine, te obično svoje odluke dijele s drugima kako bi im dali do znanja da će uložiti poseban napor u novoj godini.

No, zašto se gotovo sve novogodišnje odluke ne ostvare?

Prije svega, evo zanimljive definicije novogodišnje odluke pema Wikipediji: Novogodišnja odluka je obaveza koju osoba donosi vezano za određen cilj ili naviku, obično promjenu načina života koja se uobičajeno interpretira kao nešto preporučljivo. Samo ime proizlazi iz činjenice kako obaveze redovno nastupaju na snagu na prvi dan u novoj godini i ostaju dok se odluka ne realizira iako mnoge odluke ostaju neostavrene i vrlo često su prekršene neposredno nakon što su donesene.

Čak i Wikipedija ukazuje na činjenicu da se takve odluke ne ostvaruju. Pa u čemu je problem?

Malo ljudi razumije važnost i moć donošenja odluka. Novogodišnje odluke su odličan primjer “bolesti” odgađanja od koje svi na neki način patimo, više ili manje. A to je upravo ono što zaista odlučujemo novogodišnjom odlukom – odgađanje. Primjerice, ukoliko donesemo odluku da ćemo smršaviti u novoj godini, tada smatramo da je u redu obilno jesti za blagdane, jer ćemo ionako smršaviti druge godine. Ovakvo postavljanje ciljeva i donošenje odluka unaprijed je osuđeno na propast. Želite li zaista smršaviti? Donesite odluku i odmah krenite u akciju. Nemojte odgađati za nekoliko tjedana zbog nekog razloga. 

Naravno, postavljanje ciljeva je važno, jer da bismo ostvarili neki cilj moramo ga i definirati.  No, bez poduzimanja adekvatnih koraka cilj se neće ostvariti... mršavljenje je ogroman zadatak koji uglavnom zahtijeva određenu promjenu u načinu života. Također, za životno važne ciljeve bitna nam je podrška i naših voljenih. Kad donosimo odluke koje sami kršimo, tada nas drugi počinju shvaćati neozbiljno i gube povjerenje u nas, a time i podršku koja nam je potrebna. A tome u prilog idu upravo novogodišnje odluke koje već same po sebi imaju negativni predznak u ostvarenju.

I na kraju, ako želite promijeniti bilo što u svom životu, nemojte čekati. Donesite odluku i djelujte odmah… jedino što postoji je sadašnjost!

]]>