Picture
Jedna od fenomenalnih činjenica o ljudskom mozgu je ta da možemo funkcionirati na visokim razinama složenosti, reagirati na brojne poticaje u našem okruženju, te istodobno donositi trenutačne odluke o tome što nešto znači i što učiniti. No, ponavljanjem određenog iskustva stvaramo neuroasocijacije pa ne moramo stalno donositi nove odluke. Drugim riječima, mi učimo iz naših iskustava i temeljem naučenog odgovaramo na nove situacije čime jačamo postojeće neuronske veze između pojedinih živčanih stanica, te na taj način kreiramo programe putem kojih funkcioniramo u životu.

Također, naš mozak može kreirati programe ne samo temeljem ponovljenih iskustva, već i u stresnim uvjetima. Promjene na mozgu i neuroasocijacije mogu nastati iz doživljene traume, a trauma može biti bilo koji stresan događaj u životu, što nam otkriva i današnja tehnologija kojom se mogu promatrati takve promjene mozga.

Vrlo često mnoge neuroasocijacije su razni obrasci koji su nastali prilikom loma naše životne paradigme, osobito dok smo bili mala djeca, a zbog kojih danas imamo iskrivljenu percepciju stvarnosti. Naša realnost je kao ekran na koji projiciramo slike iz naše prošlosti. Iako i u odrasloj dobi iskušavamo razna neugodna stanja i događaje, uzrok tim iskustvima se obično nalazi u djetinjstvu ili čak dublje, dok se još nismo niti rodili.

Britanski psihoanalitičar i psihijatar John Bowlby ističe da dijete kroz interakciju s roditeljima ili drugim osobama koje sudjeluju u odgoju djeteta, razvija "unutarnje radne modele" koji formiraju njegova očekivanja u odnosima i drugim područjima života. S vremenom ti modeli postali filteri kroz koje dijete, a kasnije kao odrasla osoba, rekonstruira nova iskustva i odnose s ljudima u skladu s očekivanjima i iskustvima iz prošlosti, te kreira implicitna interna pravila koja se odnose na interakciju s drugima. Pa tako primjerice, ukoliko je osoba doživjela odbijanje u komunikaciji i zbog toga se priprema na odbijanje u daljnjim komunikacijama te čini sve da se to ponovno ne dogodi, znači bori se protiv tog iskustva, velika je vjerojatnost da će upravo to kontinuirano iskušavati.

Naravno, ti modeli i obrasci o kojima govorimo su podsvjesni i u bitnoj mjeri nam određuju naša kretanja u životu, te stvaraju „začarane krugove“ u kojima stalno ponavljamo jedna te ista iskustva. I unatoč tome što na svjesnom nivou odlučimo prekinuti određeni obrazac, on će se opet manifestirati sve dok taj program trajno ne transformiramo u našoj podsvijesti.

Promislite... U kojim emocionalnim iskustvima koja se ponavljaju pronalazite sebe? Što očekujete od pojedinih odnosa – s voljenim osobama, prijateljima, obitelji, kolegama? Koja  iskustva smatrate da su uvjetovana prošlošću? Na koji način bi vaš život bio drugačiji da ste slobodni od te uvjetovanosti?

Za efikasnu promjenu „unutarnjih radnih modela“ može vam pomoći kvantni coaching.  Slobodno se javite... coaching se odvija prema dogovoru, fizičkim susretom ili na daljinu video načinom putem Skype-a, a uvodni razgovor je besplatan.
 


Comments




Leave a Reply